Ne boj se straha
I nesreće su dio života, ne smijemo dopustiti da nas panika blokira i da nam strah postane opsesija
U kriznim situacijama strah je sasvim prirodna pojava koja ima važnu evolucijsku ulogu upravo u tome da nam pomogne u opasnosti. Strah uzrokuje pojačano lučenje adrenalina, ubrzan rad srca i disanje, pojačan dotok krvi u udove, što nam daje dodatnu snagu potrebnu za borbu ili bijeg, zjenice se sužavaju kako bismo bolje uočili sve opasnosti, znojimo se kako se tijelo ne bi pregrijalo od pojačanog rada. Istovremeno se izoštravaju mentalne funkcije se kako bismo donijeli brže odluke važne za dobru procjenu situacije i u konačnici se spasili. Usprkos vrlo složenom stroju kakav je naš organizam, pravo je umijeće pronaći mehanizme koji će spriječiti negativni utjecaj straha i omogućiti nam da realno procijenimo opasnost i pravilno reagiramo.
Ravnotežu nije lako naći. U “mirnodopsko” vrijeme i svakodnevici nam je dosadno, pa izmišljamo adrenalinske parkove i tražimo ekstremne aktivnosti da se zabavimo, a nakon pojave prave opasnosti, prirodnih katastrofa i ratova, tražimo pomoć, smanjivanje i kontrolu stresa. U traženju pravog odgovora na kontrolu straha u opasnim situacijama možda su najdalje otišli psiholozi koji se bave programima treninga specijalnih postrojbi. Iako su tehnike pripreme vojnika prilično složene, ako bi morali sve sažeti u jednu riječ to bi bila – vježba.
Dodatno, nakon višestrukih nesreća širokih razmjera često dolazi do “predoziranja” lošim vijestima koji dodatno utječu na stresne poremećaje koji nas blokiraju. Zbog svega toga je izuzetno važno:
-
Sprječavanje panike.
-
Koncentracija na postupke u kriznim situacijama.
-
Planiranje i treniranje postupaka spašavanja.
Isto vrijedi i za sve ostale krizne situacije, prometne nesreće, nezgode u kući, požare, potrese, poplave i druge nevolje. Dijete vam je palo s ljuljačke i ozlijedilo ruku, plače. Kako ostati sabran, ne paničariti, pružiti prvu pomoć, utješiti ga i po potrebi zatražiti pomoć profesionalaca?
Naravno da nisu jednostavne situacije u kojima opasnost traje dugo poput pandemije čije posljedice još uvijek osjećamo. Važno je ne pridružiti se masovnoj histeriji koja se često javlja u takvim slučajevima. Još je važnije reći da pribranost i smirenost u takvim situacijama ne znači negiranje opasnosti, ruganje onima koji su opasnost shvatili ozbiljno, a još manje prijedlog za nepridržavanje uputa koje izdaju nadležne državne institucije.
Možda se čini nepotrebnim ljudima koji su prošli rat i druge nedaće, objašnjavati što znači strah u izvanrednim situacijama, ali od tada je prošlo tridesetak godina, došli su novi izazovi poput zaraznih bolesti i potresa koji se ponekad pojave istovremeno. Sve nas to podsjeća na potrebu stalnog testiranja vlastitih sposobnosti kroz vježbu kao i pravovremene organizacije koja će nam olakšati snalaženje u stresnim okolnostima.
(Ilustracija: liuzishan / Freepik)
