Što kad zatule sirene?

Pad vojne bespilotne letjelice u Zagrebu aktualizirao je ratne teme za koje smo mislili da se više neće skoro ponoviti.

 

>  Što bi bilo…?

Nakon pada bespilotne letjelice u Zagrebu u javnosti se razvila zanimljiva rasprava o načinu uzbunjivanja stanovništva. Da stvari nisu tako jednostavne, čak niti u situacijama kada je jasno da se približava nekakva prijetnja, pokazala su brojna pitanja i dileme. Što bi se dogodilo (u atmosferi stvorenoj nakon najava mogućeg nuklearnog raketnog udara koji se danima prenosio u medijima) da je oglašena uzbuna? Kakve bi mogle biti posljedice panike koja bi nastala? Je li moguće da bi posljedice bile teže nego moguća šteta? S druge trane, što bi bilo da je stari, ali još uvijek opasni sovjetski dron udario u obližnji studentski dom i uzrokovao ljudske žrtve. Tko bi u toj situaciji odgovarao zato što nije oglašena uzbuna?

>  Kako u stvarnosti funkcionira sustav uzbunjivanja?

Sustav civilne zaštite (CZ) u sklopu kojeg djeluje Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), kao i sve slične službe u svijetu, ima svoj Pravilnik o uzbunjivanju stanovništva. Ukratko, nadležni centar 112 je taj koji izdaje upute o opasnostima i načinu uzbunjivanja (sirene i ostalo).

Naravno, postoje različite situacije, vrste opasnosti i hitnosti donošenja odluke o aktiviranju sirena i ostalih kanala informiranja, a to je opisano Standardnim operativnim postupkom za uzbunjivanje stanovništva koji donosi načelnik DUZS. Dakle, “tipku za sirene” nakon provedene procedure na kraju treba “pritisnuti” dežurni operativac u centru 112.

>  Tko daje najvažnije informacije centru 112?

U konkretnom slučaju pada drona, koji je prema trenutno dostupnim informacijama u Zagreb doletio iz Ukrajine, radi se o pitanju sigurnosti zračnog prostora za koju je zaduženo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, pa u takvom slučaju Zapovjedno operativno središte Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZOS GS OSRH) šalje DUZS-u (putem Državnog centra zaštite i spašavanja – ZiS), sve informacije potrebne za donošenje odluke za uzbunjivanje stanovništva.

Prema protokolu, informacije o prijetnji Glavnom stožeru u pravilu šalje vojni sustav zračnog motrenja i navođenja (bojna ZMIN), koji je povezan s NATO-vim središtima za zračne operacije u Italiji, čije je nadređeno operativno središte u Španjolskoj, a vrhovno zapovjedništvo za zračne snage u Europi smješteno je u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj. Kada sve to uzmemo u obzir, jasno je da nije lako brzo povezati sve navedene elemente u trenutku donošenja odluke o uzbuni, posebno u slučaju da nije sasvim jasno o kakvoj se prijetnji radi…

>  Što poduzeti kada začujete sirene?

Važno je reći da odmah nakon zvuka sirene, prema predviđenom sustavu informiranja koji uključuje radio, televiziju, internet i druge oblike komuniciranja u realnom vremena – kreću informacije o vrsti i razlozima uzbune. Tako su za vrijeme Domovinskog rata odmah nakon oglašavanja na TV ekranima i na radio stanicama odmah objavljene informacije o razlozima uzbune (na primjer – zračna opasnost ili opća opasnost, najčešće kod granatiranja), tako da su građani u pravilu znali o čemu je riječ i za koje područje vrijedi uzbuna, pa su se ovisno o situaciji po potrebi uputili u skloništa.

Naravno, nećete ići u sklonište ako se radi o opasnosti zbog koje nije preporučljivo izlaziti iz prostora na kojem se trenutno nalazite (oluja, radijacija, štetni plinovi i sl.), pa najprije treba saznati o čemu se radi, reagirati smireno, te pratiti službene upute nadležnog centra 112 – o vrsti opasnosti i mjerama koje je neophodno poduzeti.

>  Vrste uzbuna

Najprije treba reći da je vrlo važno izbjeći paniku, te da osim sirena za opasnost koje označavaju opasnost koja dolazi (kombinacija zavijajućeg i jednoličnog tona), kao i opasnosti koja je u tijeku (zavijajući zvuk u trajanju od jedne minute), postoji i znak za prestanak opasnosti (jednolični zvuk u trajanju od jedne minute), ali i znak poziva za vatrogasce i Civilnu zaštitu (jednolični zvuk s prekidima od 15 sekundi).

Važno je dodati da postoje i redovita ispitivanja sustava javnog uzbunjivanja za koje je predviđen termin svake prve subote u mjesecu u 12 sati kada se uključuju sirene u trajanju od jedne minute, pa je i to dobro znati kako se ne bi stvarala panika. Iako se takve probe sustava u pravilu najavljuju u medijima, nije loše unaprijed znati o čemu se radi.