“Lažeš” – omiljena društvena igra.

Dezinformacije postaju jedna od najznačajnijih prijetnji sigurnosti.  

Za sve teme sigurnosti izuzetno je važna pouzdanost informacija. Za postupanje u kriznim situacijama obično se kaže da su najvažnije tri grupe aktivnosti – jedna je planiranje i pripremanje, druga je opremanje i osiguravanje preduvjeta zaštite, a treća je istinito i vjerodostojno informiranje o situaciji.

Na prvi pogled danas je do detaljnih podataka o bilo kojoj temi lakše doći nego ikad prije, no s druge strane poplava lažnih vijesti, namjernih ili slučajnih grešaka u prenošenju informacija, velike količine poluistina i laži, koje su prisutne na svim područjima, toliko se proširila da je potrebno uložiti puno truda, vremena i sredstava, a često i koristiti modernu tehnologiju da dođemo do prave istine.

U javnom prostoru sve su prisutnije metode i tehnike specijalnog rata (pojmovi kao hibridni, kibernetički i psihološki rat) danas se koriste za stvaranje lažnih slika u javnosti koje su ponekad potrebne često spominjanim, a rijetko definiranim „centrima moći“, no zbog dostupnosti moderne tehnologije koja je omogućila masovno komuniciranje uz neznatne troškove – nekad se radi i o prozaičnim razlozima, skupinama i pojedincima željnih moći ili postizanju prizemnih dnevnih ciljeva, ali je često riječ i o – običnoj ljudskoj gluposti.

Problem je u tome što nije uvijek lako odrediti koja je prava pozadina informacija koje dobijamo, pa se sve češće koriste različiti računalni alati, softveri, umjetna inteligencija (kada već nemamo vlastitu) i cijele profesionalne organizacije za provjeru činjenica. Naravno, nakon provjere vjerodostojnosti na udaru su organizacije koje obavljaju provjeru, pa ih se optužuje za manipulaciju, te se priča vrti u krug vječnih međusobnih optužbi.

Poseban je problem pojava lažnih informacija u izvanrednim situacijama kakva je na primjer pojava novih zaraznih bolesti u trenutku kada još nisu dostupne višestruko provjerene znanstvene informacije, ili se i sami stručnjaci ne slažu o načinima riješavanja problema. Svi jedni drugima viču – “Fake news!” To je dovoljno da se u javnosti gomilaju zbunjujuće i kontradiktorne informacije, pa ljudi ne znaju kome vjerovati.

Novije analize komunikacijskih stučnjaka govore o pojavi infodemije (pojma nastalog od riječi informacija i epidemija) koja se danas između ostalog opisuje i kao pojava i širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

Infodemija – širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

S obzirom na ozbiljnost situacije, u analizu vjerodostojnosti sve više uključuju se i znanstvenici koji govore o vrstama informacijskih poremećaja, razlikama između dezinformacija s namjerom, misinformacija s nenamjernom greškom i malinformacija sa zlonamjernim informacijama s namjerom nanošenja štete. Najpoznatiji slučajevi koji su i danas predmeti analiza su – kampanja Brexit za izlazak Velike Britanije iz EU, predsjednički izbori i manipulacije koje su dovele do provale u američki kongres, kao i dezinformacije o pandemiji, a ništa manje niti aktualna agresija na Ukrajinu u kojoj se uz vojne sukobe vodi široki obavještajni globalni rat informacijama i dezinformacijama.

Ipak, koliko god teme portala portala o sigurnosti bile ozbiljne, važno je zadržati pozitivan stav i ne dozvoliti zasićenje negativnim informacijama, strahom i stalnom zabrinutošću, jer i to može imati (i već ima) negativne posljedice na kvalitetu života, ali i na odgovarajuću reakciju u situacijama kada je potrebna „hladna glava“.

Dakle, ne radi se ovdje o „crnoj kronici“ sa isključivo lošim vijestima, nego upravo suprotno – pokušaju da se objektivno informiraju i smire ljudi, ali i nauče da u kritičnim situacijama mogu razmišljati staloženo i donositi prave odluke i onda kada to nije jednostavno.

Posebno je važno ne plašiti djecu i mlade, te im sav razgovor o negativnim temama na pravi način prezentirati kroz igru i zabavu, te prilagođenu uzrastu, pa i tu pripremamo primjerene sadržaje. Do tada pogledajte važne informacije na portalu “Medijska pismenost” na ovoj adresi: https://www.medijskapismenost.hr/

Jednostavni načini provjere vjerodostojnosti informacija

Za korisnike koji nisu napredni u korištenju interneta, evo nekoliko metoda koje mogu pomoći (najčešće je potrebno znanje engleskog jezika ili se možete poslužiti alatima za prevođenje):

->  Provjera izvora informacije: Ako neka informacija dolazi iz nepoznatog izvora ili se ne navode izvori u članku, moguće je da je informacija sumnjiva. Korisno je provjeriti podatke na poznatim stranicama za provjeru činjenica, kao što su snopes.com, politifact.com, factcheck.org i domaći resursi poput stranice faktograf.hr.

->  Provjera autentičnosti slika i videozapisa: U slučaju slika ili videozapisa, alati kao što su Google Reverse Image Search ili TinEye mogu pomoći u identifikaciji izvora slike ili ranijih pojavljivanja kako bi se provjerilo jesu li sadržaji autentični ili izvučeni iz konteksta.

->  Provjera na platformama za fact-checking: Na platformama kao što su PolitiFact ili Poynter’s IFCN (International Fact-Checking Network) može se pronaći provjera različitih viralnih vijesti ili izjava. Posebno su korisne za brzu provjeru popularnih tema kao što su političke izjave ili tvrdnje o zdravlju.

->  Pažljivo čitanje naslova i “clickbait” taktika: Mnoge lažne vijesti koriste senzacionalističke naslove kako bi privukle pažnju. Ako naslov djeluje nevjerojatno ili previše šokantno, često je korisno pročitati cijeli članak i usporediti ga s drugim izvorima prije nego što zaključimo o njegovoj vjerodostojnosti.

->  Dodatni alati i proširenja: Postoje proširenja preglednika kao što su NewsGuard i Trusted News koja ocjenjuju vjerodostojnost izvora vijesti u stvarnom vremenu. Ta proširenja su jednostavna za korištenje i mogu pomoći korisnicima da izbjegnu nepouzdane izvore dok pretražuju internet.

Uz sve navedeno, morate biti svjesni da provjera činjenica nije jednostavan posao, kao i toga da se i uz najbolje namjere svakome može potkrasti greška, no službene stranice dužne su objaviti vlastite eventualne greške. Također treba biti jasno da su svi “Fact-Checkeri” izloženi neviđenim kritikama i uvredama, najčešće od ljudi i organizacija koje i same šire dezinformacije, pa se ponekad čini da je nemoguće procijeniti tko je u pravu. Naravno, upravo je to nepovjerenje i opća zbunjenost jedan od ciljeva profesionalnih organizacija za širenje dezinformacija, kao i kriminalnih skupina koje dobro žive od prevara koje im uspiju.

Zato ne zaboravite – dobro provjerite svaku informaciju koja se tiče vaše sigurnosti.

 

Ilustracije: (pch.vector/Freepik)