, ,

Tko štiti našu djecu?

Morala se dogoditi tragedija u zagrebačkoj školi da bi političari, po tko zna koji put, počeli tražiti odgovore na pitanja o sigurnosti koja su im odavno na stolu.

PLANOVI POSTOJE

Da stvar bude gora, zahvaljujući stručnjacima na području sigurnosti, postoji cijeli niz dobro dokumentiranih studija o sigurnosti obrazovnih institucija u Hrvatskoj i EU, koje je odavno trebalo provesti. Jedan (ne i jedini) od takvih primjera je i lokalni projekt „Samobor siguran grad“ koji je 2006. godine izradio Željko Matejčić, (danas security manager u firmi Tara K9 Security, inače stručni suradnik portala Sigurno.info, o čemu više informacija možete naći OVDJE) u kojem su razrađeni svi detalji zaštite na području grada koje nalaže struka, a ipak nije proveden iz političkih razloga.

Procjena rizika, kontrola pristupa, video-nadzor, sigurnosne vježbe, edukacija osoblja i djece, suradnja s lokalnom zajednicom i policijom, detaljni protokoli koji opisuju sve vrste sigurnosnih prijetnji, što i tko u pojedinoj situaciji treba poduzeti, kao i sve ostale mjere potrebne da se obrazovne institucije zaštite na profesionalni način, odavno postoje i spremne su za provedbu. Sada, nakon tragičnog događaja u osnovnoj  školi Prečko u Zagrebu, preko noći se traže hitna riješenja.

Površne instant rasprave o nekim detaljima kao što su brave, vrste sigurnosnih ulaznih vrata i vještine koje bi zaštitari u školama trebali imati neće puno pomoći. Umjesto toga, postojeće planove sigurnosti vlast treba financirati (prema izjavama iz Vlade to nije problem) i pobrinuti se za provedbu.

Uz to, nije pitanje samo ulaska u zgradu škole, jer pravi plan sigurnosti uključuje i određivanje zaštite perimetra uključujući školsko dvorište (napad na djecu može se dogoditi i na otvorenom prostoru), u suradnji s policijom nadzor okolice škole uključujući nadzor prometa. Naravno, ne mora uvijek biti riječ i nasilju, oružanom napadu ili potencijalnoj talačkoj situaciji. Djelatnici škole i učenici moraju znati pravila i vježbati postupke u slučaju poplave, požara, potresa, oluje, eksplozije ili prijetnje od opasnih tvari u okolišu, a imali smo prilike iskusiti i opasnosti od širenja zaraznih bolesti. Ako pravila zaštite na radu moraju poštovati zaposlenici na svojim radnim mjestima, moramo i našu djecu pripremiti na opasnosti koje ih čekaju u životu. To naravno ne znači da ih svaki dan moramo plašiti da će doći baba-roga, kao što nas starije redovito nadolazećim smakom svijeta i nikad viđenim nevremenom bombardiraju mediji. Zato se u naprednim društvima mogu naći materijali o sigurnosnim rizicima prilagođeni svim starosnim kategorijama.

NOVE PRIJETNJE

Istini za volju treba reći i to da su zbog činjenice da je ovo prvi takav slučaj u Hrvatskoj, dosadašnje procjene rizika najčešće vrlo niskom vjerojatnošću ocjenjivale mogućnost oružanog ili terorističkog napada na obrazovne institucije, pa je sada zbog globalnog ludila koje i nama kuca na vrata potrebno više pažnje usmjeriti na teža i ekstremnija kaznena djela. Osim toga, pokazalo sa da se dio procedura poput vježbi evakuacije u slučaju opasnosti pokazao uspješnim i olakšao izlazak učenika iz škole u trenutcima kada još nije bilo sigurno o kakvom se napadu radi.

Projekti Hrvatskog Crvenog križa pod nazivom „Sigurnije škole i vrtići“ i edukativna platforma „Sigurnija djeca“ također obuhvaćaju odgovore na neka pitanja koja s pravom postavljaju zabrinuti roditelji. No, međunarodne deklaracije, planovi i platforme koje se provode u EU, kao i gotovi projekti hrvatskih stručnjaka slaba su utjeha za žrtve napada i njihove roditelje. Naravno, sada će se isti političari koji su zakazali u organizaciji, financiranju i provedbi svih standarda sigurnosti – pojaviti kao spasioci i „riješiti problem“. Nadamo se ne samo do nove tregedije.

ŠTO MOŽEMO UČINITI SAMI?

Ipak, treba biti iskren, pogledati se u ogledalo i zapitati – koliko smo kao roditelji posvećeni sigurnosti svoje djece? Koliko roditelja na primjer veže djecu u auto-sjedalicu u skladu s propisima, koliko očeva djeci kupuje i bez nadzora im omogućuje upotrebu petardi i ostale pirotehnike, koliko s djecom razgovaramo (primjereno godinama) o izvanrednim situacijama u kojima bi se mogli naći, uključujući i nasilje u školi, koliko puta smo posprdno govorili o vježbama evakuacije ne samo u školi nego i na radnom mjestu, a da ne govorimo o tome kakav primjer svojim ponašanjem dajemo vlastitoj djeci koja nas gledaju i usvajaju obrasce ponašanja?

Zbog svega toga možemo:

> Angažirati se u školi i putem Vijeća roditelja zatražiti planove i protokol za slučaj izvanrednih situacija u školi, provjeriti jesu li svi zaposlenici educirani za njegovu primjenu, te potaknuti ostale roditelje na roditeljskim sastancima da se aktiviraju u pitanjima sigurnosti vaše djece.

> Inzistirati na provedbi standarda sigurnosti djece, zatražiti kontakt svog kvartovskog policajca i razgovarati o stanju sigurnosti u vašoj okolici.

> Inicirati uvođenje preventivnih programa protiv nasilja i zlostavljanja, pa ako takvi postoje – proučiti ih i provjeriti kako se provode, predložiti edukativne programe o nenasilju, rješavanju sukoba i emocionalnom upravljanju za učenike svih uzrasta, radionice za roditelje i nastavnike o prepoznavanju znakova nasilja ili mentalnih poteškoća kod djece.

> Razgovarati unutar obitelji i na način prilagođen uzrastu objasniti djeci kako postupati u opasnim situacijama u školi, kod kuće, na ulici, u prometu i drugim prilikama.

> Po potrebi zatražiti da škola organizira predavanje o sigurnosti djece na internetu.

> Sami poštovati sigurnosne propise o zaštiti djece.

> Uz stručnu pomoć izraditi procjenu rizika i mogućnosti zaštite svoje obitelji. Nacrt plana sigurnosti za vašu obitelj na primjer može izgledati ovako:

>> Kontakti telefoni članova obitelji (na papiru, imati ih uvijek kod sebe, bez obzira imate li ih već spremljene u mobitelu)

>> Kontakt bliskih osoba za hitne slučajeve (Ime i broj telefona bake, djeda, susjeda ili prijatelja kojem dijete može vjerovati).

>> Hitni brojevi i informacije (Policija: 192, Hitna pomoć: 194, Vatrogasci: 193, Jedinstveni hitni broj: 112)

> Plan postupanja u hitnim situacijama:

>> a) Ako je dijete u školi (slušati upute nastavnika i ostati miran, ne napuštati prostor škole dok se roditelji ili nadležni ne jave, kontaktirati roditelje ili skrbnike ako je sigurno).

>> b) Ako je dijete samo kod kuće (ostati unutar kuće ili stana, zaključati vrata i ne otvarati nikome osim poznatim osobama, kontaktirati roditelje i obavijestiti o situaciji).

>> c) Ako je dijete na ulici (potražiti sigurno mjesto (trgovinu, policijsku postaju, bolnicu), nazvati roditelje ili hitni broj (112), ostati na sigurnom mjestu dok ne stigne pomoć.

>> Dogovor o sigurnim lokacijama (unutar kuće/stana: sigurna soba ili podrum za sklonište u slučaju prirodnih nepogoda, izvan kuće: dogovorena lokacija u susjedstvu (npr. kuća prijatelja, igralište), vanjski kontakt – ako je moguće, imati dogovor s bliskom osobom koja živi u drugom dijelu grada ili mjestu za prihvat u slučaju evakuacije.

>> Dogovorite “Sigurnu riječ” za obitelj (odredite tajnu riječ koju će članovi obitelji koristiti u slučaju hitne situacije, na primjer „zvono“, kao signal da je situacija ozbiljna, u slučaju da ne možete otvoreno razgovarati).

>> Organizirati obiteljske simulacijske vježbe (ovisno o uzrastu to može biti i u obliku igre):

>> Simulirati situacije poput evakuacije zbog potresa ili postupanja u slučaju požara.

>> Preporučljivo je da provodite vježbe dva puta, ili najmanje jednom godišnje.

>> Provjera znanja djece (provjeriti znaju li djeca brojeve hitnih službi, adresu stanovanja i važne kontakte).

> Pravila za sigurnost na internetu:

>> Ne dijeliti osobne podatke online, posebno slike i video sadržaje.

>> Ne komunicirati s nepoznatim osobama.

>> U slučaju uznemiravanja odmah obavijestiti roditelje.

>> Upozoriti djecu na nedopustivo ponašanje na internetu (ismijavanje, širenje mržnje, prijetnje i sl.)

> Dodatni savjeti:

>> Poštujte sigurnosne protokole:

>> Uvijek koristite sigurnosne pojaseve u automobilu.

>> Pazite na sigurnost u prometu.

>> Osigurajte dom (provjeriti brave na vratima i prozorima, imati osnovnu opremu za prvu pomoć, po potrebi zatražite savjet stručnjaka za tehničku zaštitu, odnosno postavljanje video-nadzora i protu-pravalnih sustava).

IZVORI INFORMACIJA

Često spominjemo strane primjere pristupa sigurnosti djece, uključujući posebna izdanja, knjige, brošure, kao i izvore na internetu. Iako kod nas nema toliko potrebnih sadržaja za djecu i uputa za roditelje kako prići pitanjima o sigurnosti, (a da pri tome ne uplašimo svoje najmlađe), primjeri ipak postoje.

Slikovnica „Što bi djeca trebala znati o sigurnosti?“ čiji su autori Jennifer Moore-Mallinos i Gustavo Mazali koja je primjer uputa o načinu komuniciranja o sigurnosnim problemima s djecom prevedena je na Hrvatski i možete je posuditi u bibliotekama.

Također vam možemo preporučiti seriju knjiga za najmlađe našeg čuvenog autora za djecu Mladena Kušeca. Biblioteka se sastoji od četiri slikovnice pod zajedničkim nazivom „Budimo sigurni“, u kojoj su izdanja: „U školi“, „Kod kuće“, „Na cesti“ i „U parku“.

Zanimljiva je i slikovnica „Zekina pustolovina u šumi“, nastala u suradnji Ministarstva unutarnjih poslova i Zaklade AMBER Alert Europe, koja poučava djecu važnim sigurnosnim savjetima kako bi se spriječio njihov nestanak. Zastrašujući podatak da svake godine u Europi nestane 300.000 djece tjera nas da shvatimo koliko je važno od rane dobi učiti djecu vještinama i znanjima koja su im potrebna da ostanu sigurna. Slikovnicu možete besplatno skinuti OVDJE.

Za djecu od 4 do 8 godina u knjižnicama možete naći i zbirku „Kratke priče za hrabrice“. Ova slikovnica sadrži jedanaest kratkih priča u kojima su glavni likovi razne životinje. Priče su ohrabrujuće, a opisuju situacije koje mogu biti neugodne ili zastrašujuće za pojedinu djecu. Prvi dan škole, strah od visine ili ulaska u more, vršnjačko ruganje i zadirkivanje, samo su neke od njih, a završetak svake priče donosi ohrabrujuće poruke i razrješenje određene problemske situacije.

Zaključak je – potražite literaturu i savjete o tome kako s djecom razgovarati o problemima sigurnosti na način prilagođen uzrastu, a istovremeno i sami razmislite o mjerama koje ćete primijeniti u obitelji.

 

(Ilustracija: Freepik AI)

/od
, ,

Spremni na sve – hrvatski prepperi

Prepperi – teorije zavjere, ljudi gušteri, smak svijeta, život u skloništima pod zemljom i slični pojmovi više nisu prevladavajuće slike koju “pripremaši” imaju u javnosti.

Preperi (eng. preppers ili survivalists) su ljudi koje najčešće definiraju kao one koji se intenzivno pripremaju za skoru kataklizmu ili slom civilizacije, te u skladu s time planiraju, pripremaju i isprobavaju mogućnosti i načine preživljavanja. Iako su često bili kritizirani kao ekstremne skupine sklone teorijama zavjere, nakon proteklog vremena i širenja sličnih pokreta na globalnoj razini, pokazalo se da je riječ o raznolikoj skupini ljudi čije namjere načelno nisu loše. Uostalom, širenje nasilja na svim razinama sve nas je natjeralo da i sami još jednom razmislimo o tome kako zaštititi sebe i svoje najbliže.

Korisni savjeti prepera slični su pravilima hitnih službi:

1. Torba za hitne situacije (pripremite torbu u kojoj su potrebne stvari za prva 72 sata opasnosti, osim standarda koje preporučuju i hitne službe, preperi često dodaju osnovni alat, lovački nož, ljepljivu traku i slične sitnice. Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE).

2. Evakuacija (razmotrite s obitelji puteve evakuacije u slučaju opasnosti, mjesta okupljanja, alternativni način komunikacije, najvažnije kontakte, itd.).

3. Voda i hrana (imajte u pripremi namirnice potrebne za evakuaciju u trajanju od tri dana, kao i za dva tjedna ako ostajete kod kuće, mada neke skupine prepera zagovaraju potrebu stvaranja većih zaliha za duže razdoblje. O opskrbi u kriznim situacijama pročitajte OVDJE).

4. Sklonište (razmislite o mogućnostima skloništa kao što su vikendica, koliba, šator, improvizirano sklonište podalje od kuće i slične opcije).

5. Oprema (pripremite komplet prve pomoći, ali i drugu opremu kao što su alat i pribor, mobiteli, baterije i ostalo potrebno za boravak u prirodi. O kompletima prve pomoći u kućanstvu možete pročitati OVDJE).

6. Navigacija i snalaženje u prostoru (informirajte se o osnovama navigacije bez elektronskih pomagala, unaprijed planirajte snalaženje na otvorenom, pripremite karte područja na kojem ćete se kretati, dobro je imati kompas i ostali pribor ovisno o vašim planovima).

7. Rezervna odjeća i obuća, ovisno o vrsti katastrofe ili događaja i planovima za svaku situaciju, prema godišnjem dobu, dobro je imati u pripremi rezervnu odjeću.

8. Samobrana i sigurnost (savladajte osnovne vještine i vježbajte samoobranu, naučite koristiti razne vrste oružja, naučite pravila sigurnosti u kriznim situacijama).

9. Planovi i uvježbavanje (izradite obiteljske planove prema vrstama rizika, te podjelu zaduženja u grupi, a sve vještine uvježbavajte (po potrebi i kroz igru s djecom), dogovorite procedure za različite vrste rizika (požar, poplava, potres).

Naravno, u svakoj skupini nađe se netko sklon pretjerivanju ili ekstremizmu (u medijima su često izdvajani najgori, pataloški slučajevi što izaziva predrasude), ali ako netko voli boraviti u prirodi (poput planinara ili lovaca), uz to razvijajući vještine preživljavanja u ekstremnim situacijama, danas se čini kao razuman, zanimljiv, ali i koristan hobi. Uostalom, ono što danas mediji često nazivaju “bushcraft” zapravo je stara i poznata vještina preživljavanja i snalaženja u prirodi. Ako država brine za krizne situacije kroz sustav civilne zaštite, oni među nama koji su dobronamjerni, žele pomoći drugima u nevolji, a raspolažu vještinama preživljavanja, pružanja prve pomoći ili samoobrane, mogu doprinijeti zajednici u kriznim situacijama.

Iz javno dostupnih podataka može se steći dojam da su hrvatski preperi umjereniji od američkih (čija je priča nastala na temelju svojevrsnih kultova sudnjeg dana – Doomsday cult, pa su djelomično i zbog toga došli na zao glas). Nisu ni vezani za teorije zavjera, političke i vjerske stavove, više su orjentirani na realne, lokalne probleme. Iako izgleda kako su danas svi sigurnosni problemi zapravo globalni, naši su “pripremaši” ipak realniji, svjesni vrsta rizika u njihovoj neposrednoj okolini, a ponekad i određeni životnim iskustvima koje su imali. U budućim temama opisat ćemo hrvatska preperska iskustva iz prve ruke, razgovarati sa stručnjacima i izabrati iskustva snalaženja u kriznim situacijama korisna za širu populaciju.

(Foto: Freepik)

/od
,

Što se događa u Srbiji?

Nakon novih masovnih prosvjeda u Srbiji, a prije toga besmislenog privođenja, zlostavljanja i protjerivanja Hrvata, koje su poduzele srbijanske službe, ponovo su aktualne teme o rizicima na koje se treba pripremiti prilikom prelaska granice.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH nedavno je (u četvrtak, 23. 1. 2025.) objavilo preporuku hrvatskim državljanima koji putuju u Srbiju:

“PREPORUČUJE SE OPREZ I DETALJNIJE INFORMIRANJE PRIJE PUTA!

Preporučuje se odgoda svih putovanja koja nisu nužna, oprez, praćenje aktualne situacije i detaljnije informiranje prije puta zbog zabilježenih neprimjerenih i neosnovanih postupanja tijela Republike Srbije prema hrvatskim državljanima.

Hrvatskim državljanima savjetujemo izbjegavanje mjesta okupljanja većeg broja osoba.

U slučaju potrebe, u svakom trenutku hrvatski državljani imaju pravo zatražiti kontakt s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Srbiji.”

Ministarstvo je uputilo i prosvjednu notu Srbiji i izrazilo oštar prosvjed zbog ponašanja prema hrvatskim državljankama.

Da stvar bude apsurdnija, srbijansko ministarstvo vanjskih poslova ocijenilo je “neprimjerenim” što hrvatski dužnosnici optužuju Srbiju jer je protjerala hrvatske državljanke u skladu s “uobičajenom međunarodnom praksom”, te ističe da bi u reagiranju službenog Zagreba trebalo biti navedeno “što su one zaista radile u Srbiji”.

Iako smo na našim stranicama već pisali o sigurnosti na putovanjima (tekstove s uputama možete naći OVDJE, kao i tekst o sigurnosnim problemima u Grčkoj možete pročitati OVDJE), ponavljamo savjet o sigurnosnoj pripremi putovanja, čak i kada se radi o susjednoj državi. Nakon svega, ovih je dana situacija u Srbiji ponovo eskalirala i neizvjesno je kako će sve to završiti.

Bez obzira na to što se na većini putovanja ne dogodi ništa zabrinjavajuće, pripremite se tako da u svakoj situaciji znate što poduzeti. Nije ugodno kada vas u stranoj zemlji usred noći neki ljudi, za koje čak niste sigurni jesu li policajci mada se tako predstavljaju, izvuku iz kreveta i odvedu na ispitivanje nakon čega vas optuže da ste strani špijun!? Ma koliko takve situacije budu apsurdne, a svima je jasno da se radi o predstavi za političare, stvari se mogu nepotrebno zakomplicirati pa treba ostati smiren, biti upoznat sa svojim pravima, zatražiti odvjetnika i pomoć veleposlanstva i ne odgovarati na provokacije.

Ako tome dodamo nedavne slučajeve u kojima deklarirani četnici na srbijanskim medijima objavljuju kopije osobnih iskaznica Hrvata poput svojevrsne potjernice za Hrvatima koji borave u Srbiji optužujući ih bez ikakvih argumenata da su špijuni – jasno je da se radi o ozbiljnim prijetnjama sigurnosti. Da se ne radi o izoliranim slučajevima pokazuju i novi slučajevi kršenja ljudskih prava, kao i zabrane ulaska u zemlju hrvatskim novinarima.

Zbog svega toga nije loše u situacijama kada već postoje razlozi za zabrinutost, prije puta obaviti stručnu procjenu rizika, najaviti svoj posjet i organizirati lokalne kontakte u slučaju problema, a ako putujete službeno zatražite od poslodavca da vam po potrebi osigura usluge agencija koje se bave sigurnošću, svakako izbjegavati mjesta masovnog okupljanja, posebno u dijelovima u kojima se održavaju prosvjedi, ali i pratiti najnovije vijesti prije nego krenete na put.

(Ilustracija: Freepik AI)

/od
,

Post-istina uzvraća udarac

Živimo u doba post-istine, a za posljedice se treba pripremiti.     

Kao što smo već pisali na našim stranicama (možete pogledati OVDJE), laži, dezinformacije, manipulacije, hibridne prijetnje, zloupotrebe novih medija i pomahnitale društvene mreže – postali su toliki problem da smo čini se zaboravili što je to istina. Post-istina je stvarnost.
Iako se o svemu tome može raspravljati kao o nekoj vrsti trenutnog društvenog ludila, kada se radi o sigurnosti, posljedice sustavnog širenja laži mogu imati ozbiljne posljedice, pa nikad nije dovoljno upozorenja da trebamo biti svjesni što nam se sprema.

Nekad su za istinom tragali filozofi, a danas se radi o temi koja, kao da je to potpuno nova riječ, izaziva pažnju javnosti i medija (kakvi god oni bili). Laži su postale toliko dominantne i teško prepoznatljive da su čak i knjige s tom tematikom postale popularne. Zanimljiva su novija djela u rasponu od zezancije u kojoj ima puno istine kakva je na primjer duhovita knjiga Toma Phillipsa „Istina – kratka povijest totalnih kenjaža“, pa do bestselera švedske znanstvenice Ase Wikforss „Alternativne činjenice – o znanju i njegovim neprijateljima“.

Međutim, dok vrhunski intelektualci i znanstvenici pokušavaju shvatiti što se to dovraga s nama događa, svijetom se šire ratni sukobi, luđaci na vlasti najavljuju korištenje atomske bombe, a priroda nam nakon sustavnog uništavanja naše planete prijeti globalnom katastrofom. Nakon svega toga, od depresije se pokušavamo zaštititi pjevušeći onu poznatu „Du, du, du, nema nam pomoći“…

Ipak, laži nisu nova izmišljotina, one zapravo žive s nama oduvijek, pa nije slučajno da često kao primjer koristimo Machiavellija koji je još 1521. godine napisao: „Već dugo nisam rekao ono u što vjerujem, niti vjerujem u ono što govorim, a ako slučajno i kažem neku istinu, sakrijem je između toliko laži da ju je vrlo teško pronaći.“

No, danas čak i roboti znaju da su lažne vijesti koje se prenose internetom opasne. Za provjeru smo umjetnoj inteligenciji postavili pitanje – koje su to opasnosti? Usljedio je odgovor:

Povećana pojava lažnih vijesti na internetu predstavlja ozbiljne opasnosti koje utječu na društvo, demokratske procese i individualno ponašanje. Neke od najvećih prijetnji su:

1. Erozija povjerenja u medije i institucije
Lažne vijesti stvaraju nepovjerenje u novinarstvo, političke institucije i stručnjake. Kada su ljudi stalno izloženi netočnim informacijama, postaju skeptični prema pouzdanim izvorima, što slabi društvenu koheziju i povjerenje u demokratske procese.

2. Polarizacija društva
Lažne vijesti često se ciljano šire kako bi pojačale postojeće društvene podjele, potičući sukobe i ekstremizam. Ove vijesti mogu manipulirati emocijama ljudi, stvarajući snažnije osjećaje ljutnje, straha ili mržnje prema određenim skupinama ili pojedincima.

3. Utjecaj na demokratske procese
Lažne vijesti mogu ometati izbore i političke procese širenjem dezinformacija o kandidatima, političkim strankama ili ključnim pitanjima. Dezinformacije mogu manipulirati glasače ili utjecati na njihovo povjerenje u izborne rezultate, što može destabilizirati demokracije.

4. Manipulacija javnim mišljenjem
Kreatori lažnih vijesti mogu usmjeravati javnost prema određenim političkim ili ekonomskim ciljevima. Lažne informacije se često šire kako bi se manipuliralo mišljenjem javnosti u korist određenih interesa, poput podrške određenim zakonima, proizvodima ili političkim pokretima.

5. Štetni zdravstveni i sigurnosni rizici
Lažne vijesti o zdravlju, poput dezinformacija o cjepivima ili pandemiji COVID-19, mogu dovesti do opasnih posljedica. Dezinformacije mogu uzrokovati nepovjerenje u medicinske stručnjake i zdravstveni sustav, što može dovesti do manjeg broja cijepljenih, lošijih zdravstvenih ishoda ili ignoriranja sigurnosnih preporuka.

6. Ekonomske posljedice
Lažne vijesti mogu imati izravne ekonomske učinke, poput širenja dezinformacija o tvrtkama, tržištima ili proizvodima, što može dovesti do pada cijena dionica, gubitka povjerenja potrošača ili destabilizacije tržišta.

7. Hibridne prijetnje i kibernetička sigurnost
Lažne vijesti često su dio šire strategije hibridnog ratovanja, u kojem se koriste zajedno s cyber napadima kako bi se destabilizirale države. Ove informacije mogu poticati paniku, nesigurnost ili društveni kaos, što ugrožava sigurnost cijelog društva.

8. Pojava tzv. “post-istine”
U “post-istinskom” društvu, emocije i osobna uvjerenja postaju važniji od činjenica. To potiče okruženje u kojem ljudi biraju informacije koje im odgovaraju, bez obzira na to koliko su one točne, što može ometati racionalnu raspravu i donošenje odluka.
Ove opasnosti naglašavaju važnost promicanja medijske pismenosti, poticanja kritičkog razmišljanja i podrške zakonodavnim mjerama za suzbijanje širenja dezinformacija.

Dakle, roboti znaju zašto laži mogu biti opasne, a ljudi na to samo odmahuju rukom. Postoje nebrojene rasprave o tome zašto su nam laži zanimljivije ili u nekim slučajevima čak i draže od istine. Posebno se čovjek zamisli kada pročita teze o tzv. nihilizmu činjenica (Asa Wikforss, „Alternativne činjenice“), koje su postale posebno aktualne s dolaskom Donalda Trumpa na političku scenu 2016., godine. Opće je poznato da je bivši, ali i novoizabrani predsjednik SAD sklon iznošenju potpunih laži i besmislica (prema evidenciji Washington posta u vremenu od 2017. do 2021. iznio je više od 30.000 neistina i dezinformacija ), no rezultat svega nije bilo opće ismijavanje i propast na izborima nego upravo suprotno. Trump je time pridobio polovicu birača koji su tada izašli na izbore (2016. približno 63 milijuna, a 2020. čak 74 milijuna amerikanaca glasalo je za Trumpa), a na upravo održanim izborima ostvario je još bolje rezultate.

Treba biti realan – danas pronaći političara koji ne laže ravno je dobitku na lotu, a sve češće je njihova dobitna kombinacija upravo u tome – što više lažem, to više glasova dobijam. Na prvi pogled čini se nelogičnim, posebno ako se sjetimo poznate izreke „Možeš neko vrijeme lagati neke ljude, ali ne možeš svo vrijeme lagati svima” čiji je autor navodno Abraham Lincoln, no čini se da ta izreka danas, u vrijeme umjetne inteligencije i ljudske gluposti više ne vrijedi.

Izraz “post-istina” (eng. post-truth) prvi put je zabilježen 1992. godine, kada ga je koristio američki dramatičar Steve Tesich u eseju za časopis The Nation. Tesich je izrazom “post-istina” opisao način na koji su javnost i političke elite u SAD-u počeli ignorirati činjenice koje su u suprotnosti s dominantnim narativima, posebno nakon afera poput Irangatea i Zaljevskog rata. Taj je izraz postao posebno popularan tijekom 2016. godine, kad su se u kontekstu Brexita i američkih predsjedničkih izbora počele koristiti dezinformacije i manipulativne informacije za oblikovanje javnog mnijenja. Te je godine Oxford Dictionaries izraz “post-truth” proglasio za riječ godine, definirajući ga kao okolnost u kojoj “objektivne činjenice imaju manji utjecaj na oblikovanje javnog mišljenja nego apeliranje na emocije i osobna uvjerenja”.

Danas se izraz “post-istina” koristi za opisivanje razdoblja u kojem su emocionalna i politička uvjerenja važnija od stvarnih činjenica, što pridonosi širenju dezinformacija i polarizaciji javnosti na društvenim mrežama i u tradicionalnim medijima.

Možda jedan od razloga poplave laži oko nas leži u tzv. političkoj korektnosti, pretjeranom oprezu da se nekog ne uvrijedi ili izvrgne sramoti, a to (bez obzira na činjenice) može dovesti i do sudskog spora. U slučaju američkog predsjednika, prilikom njegovog prvog izbora 2016. godine razvila se burna rasprava u mainstream medijima gdje su novinari tražili tumačenja pojma laži. U Engleskom jeziku naime (kao i u Hrvatskom) značenje pojma laž definirana je kao tvrdnja koja je svjesno i namjerno izrečena kao neistina s ciljem obmanjivanja. Dakle, ako vam neko ne dokaže da ste lagali svjesno i namjerno (što je prilično teško jer „lagatelj“ uvijek može reći da nije znao ili nije namjeravao) možete ga tužiti. Zaključak je dakle – laži koliko želiš, a poslije se uvijek možeš praviti lud.

I najnoviji hrvatski sukob između predsjednika države i vlade u kojem se iznose obostrane optužbe za laži o sudjelovanju hrvatskih časnika u NATO programu pomoći Ukrajini, zapravo je više od pukog političkog prepucavanja i pokazuje kako obmane postaju opasne kada se radi o pitanjima nacionalne sigurnosti, ali i posljedicama za svakoga od nas.

Nakon svega, ako se pitate kome uopće danas možemo vjerovati, postoji odgovor i na to pitanje. Naime, prema istraživanjima psihologa (tzv. „false belief test“, Wimmer i Perner, 1983.) dijete sa tri godine ne razumije da netko drugi uopće može nešto pogrešno shvatiti. Četverogodišnjak to već može, pa se polako stvaraju pretpostavke za shvaćanje greške, pa i laži, te se nameće logično rješenje. Ako želite biti sigurni da vas ne lažu – ne razgovarajte s onima koji su stariji od četiri godine.

(Ilustracija: Freepik AI)

/od

Snježne radosti – ili žalosti

Opasnosti vrebaju u sva godišnja doba, pa i zima ima svoje “specijalnosti” koje nisu zanemarive.

Prve asocijacije na zimu i snijeg obično su romantične slike dječje radosti, sanjkanja, skijanja, grudanja i pravljenja snjegovića. Oni malo stariji obično se sjete čišćenja snijega, opasne poledice i – gipsa na ruci. I jedno i drugo je stvarnost, no pametno je pripremiti se na zimske uvjete (ili nenadanu oluju) i smanjiti rizike za neugodne uspomene. Ukratko, pripremite se za zimu.

Zimski rizici i mjere opreza:

>  Poledica

svi znamo da poledica može biti opasna za pješake kao i u prometu, no često zaboravimo pripremiti odgovarajuću obuću i dodatke protiv poskliznuća, kao i očistiti svoj auto od snijega i na vrijeme montirati zimske gume.

>  Snježne oluje

posebno su opasne u gorskim predjelima kada mogu naići vrlo brzo i nenaviklim turistima stvoriti ozbiljne probleme.

>  Padovi snijega i leda s krovova

u gradovima su posebno rizični padovi snijega i leda s visokih zgrada, pa je potreban poseban oprez, ali i odgovarajuća upozorenja na opasnim mjestima.

>  Lavine

iako u našim krajevima nema uvjeta kakvi vladaju u visokim planinama, moramo voditi računa o zapusima i odronima, kao i otežani promet zbog kojeg mogu nastati ozbiljni problemi. Posebno ako ostanete negdje zatrpani ili prometno izolirani. Na skijanju u inozemstvu obavezno provjerite aktualne informacije i upozorenja na mogućnost lavina.

>  Hladnoća – smrzavanje

Iako nam odmalena govore – toplo se obuci, danas kada malo boravimo na otvorenom kao da smo zaboravili pravila slojevitog oblačenja i pripreme za ekstremne vremenske uvjete. Rizici naročito rastu u planinskim krajevima kada se nailazak hladnog i vlažnog zraka koji “prodire do kosti” može dogoditi vrlo brzo, pa se uz otežano kretanje zbog snijega i slabu vidljivost može dogoditi tragedija čak i nedaleko od kuće ili skloništa.

Savjeti Crvenog križa za hladno vrijeme:

>  Pratite upozorenja o hladnoći, te izbjegavajte izlazak, ako to nije prijeko potrebno.

>  Odjenite više slojeva tople odjeće, po mogućnosti od materijala koji zadržavaju toplinu i otporni su na vlagu.

>  Osobama koje boluju od kroničnih bolesti, a posebno bolesti srčanog ili dišnog sustava, preporuča se izbjegavanje izlaganja hladnoći.

>  U slučaju ledene kiše, smrzavanja ili snijega na tlu, budite oprezni zbog klizavih pločnika i kolnika te povećane mogućnosti pada i prijeloma kosti.

>  Kod niskih temperatura izbjegavajte teže fizičke poslove na otvorenom prostoru i sve aktivnosti koje uzrokuju ubrzano disanje.

>  Pomozite članovima obitelji, prijateljima i susjedima koji većinu vremena provode sami.

>  Nemojte zanemarivati osjećaj hladnoće i drhtavicu koji upozoravaju na potrebu utopljivanja i prekid boravka na hladnoći.

>  U slučaju da se kod osoba koje duže borave na otvorenom pojave početni simptomi pothlađivanja ili ozeblina (trnu prsti, gubitak osjeta prstiju, blijeda koža, bol), odmah treba potražiti zagrijani prostor, skinuti vlažnu odjeću i pothlađenu osobu postepeno utopliti zamatanjem u deke. Pothlađenu osobu ne smije se izlagati direktnom izvoru topline. Preporučeno je davati tople bezalkoholne napitke (čaj, juha) i potražiti stručnu medicinsku pomoć ili nazvati: Hitnu medicinsku službu 194 ili jedinstveni europski broj za hitne službe 112.

No, uz sve navedeno, u današnjem užurbanom načinu života često zaboravljamo da postoje i oni koji jednostavno nemaju uvijek sve potrebno da bi se ugrijali. Socijalno ugroženi, stariji ljudi bez obitelji, beskućnici i svi ostali koji se ne mogu zaštititi od hladnoće. Zato je ovo pravo doba da se uključite u akcije Hrvatskog Crvenog križa i drugih organizacija za pomoć ugroženima.

Zaštita od hladnoće – preporuke Hrvatskog Crvenog križa pogledajte: –> OVDJE

Zaštita starijih u hladno vrijeme – Preporuke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar pogledajte: –> OVDJE

/od
,

Što je to Sigurno.info?

Novi portal – sada na jednom mjestu sve informacije o vašoj sigurnosti!

 

Sigurno.info naziv je Internet portala o sigurnosti. Stranica je još u izradi, no osnovni ciljevi portala su:

>  Sve informacije o vašoj sigurnosti na jednom mjestu.

>  Pouzdani izvor informacija iz službenih izvora i od eksperata.

>  Sprječavanje panike.

>  Bolje reakcije u slučaju nesreća i kriznih situacija.

 

Nakon pandemije i potresa koji su mnogim ljudima ostavili traume, sada se pojavio i ratni sukob koji bi mogao eskalirati u svjetski rat. Može li gore? Čovjek bi rekao – u takvoj situaciji ne treba još više plašiti ljude pišući o sigurnosti i nesrećama.

No, cilj portala Sigurno.info nije dodatna zabrinutost nego upravo suprotno – objediniti na jednom mjestu kratke i jasne informacije o tome kako u kriznim situacijama sačuvati mir i sigurnost. Je li to u ovakvoj situaciji – nemoguća misija?

Mi mislimo da nije. Realno, onaj tko ima dovoljno godina već je iskusio posljedice rata, u životu vidio teške ozljede, suočio se sa smrti, brigom za zdravlje, djecu, posao, imovinu. Nekad smo se smijali čuvenim akcijama “Ništa nas ne smije iznenaditi”, nije nam bilo jasno čemu skloništa kad je drugi svjetski rat davno zaboravljen, svi smo prigovarali besmislenom i zaglupljujućem služenju vojnog roka. Poslije smo vidjeli da “vrag nikad ne spava” i da je dobro biti spreman, ali i uvježban za nevolje koje nas u životu mogu snaći.

Iako ćemo donositi linkove na postojeće službene podatke državnih službi koje su nadležne za krizne situacije kao i savjete eksperata, i bez obzira na činjenicu da neke vještine poput pružanja prve pomoći (koju smo svi morali proći barem na tečaju za vozačku dozvolu) već poznajemo – mislimo da još puno toga treba reći o sigurnosti. Portal sigurno.info trebao bi postati ultimativni vodič za sigurnost cijele obitelji i vaše imovine.

Posljedice nasilja u rasponu od mobbinga na poslu, nasilja u obitelji, razbojstva, nereda i demonstracija na ulici, pa sve do ratnih sukoba – ipak je moguće donekle ublažiti ako smo informirani i pripremljeni na izvanredne situacije.

Isto tako, sigurnost u ratnim uvjetima zvuči kao oksimoron i naravno da nitko nema garanciju da će biti siguran u globalnim katastrofama, ali kvalitetne informacije i pripreme preduvjet su za smanjenje rizika i daju nam bolje izglede da, ako ništa drugo – “prođemo bolje” u opasnim situacijama.

Portal sigurno.info pokrenula je tvrtka Euro komunikacije iz Samobora, u suradnji s našim stručnim suradnicima koji imaju dugogodišnje iskustvo iz različitih područja sigurnosti. Za sve dodatne informacije možete nam se javiti na mail: info@sigurno.info

(Foto: Freepik.com)

/od
, ,

Bit će rata?

Što odgovoriti na ovo pitanje koje vam sve češće postavljaju zabrinuti ukućani?

U trenutnoj situaciji kada je u tijeku 190 oružanih sukoba s tisućama mrtvih i ranjenih širom svijeta (opsežne podatke možete vidjeti OVDJE  u istraživanju objavljenom u okviru UCDP programa o sukobima), nije lako ponuditi odgovor koji neće izazvati paniku ili depresiju. Zbog opće navale loših vijesti ljudi su sve više zabrinuti i počinju sebi i članovima obitelji postavljati ključno pitanje – što da radimo ako dođe do najgorega?
Iako se svakodnevne senzacionalne vijesti često pokažu lažnima, a mediji svaki čas najavljuju smak svijeta (ako ne zbog rata onda zbog nevremena, bolesti ili neke druge pošasti), nakon čega mi ipak nekako preživimo – nikada ne treba podcjenjivati ljudsku glupost i destruktivnost, pa bez panike treba razmotriti opasnosti i učiniti sve što možemo da smanjimo posljedice kriznih situacija. Najvažnije – trudite se da pratite informacije iz pouzdanih izvora, bez senzacionalizma i podmetnutih lažnih vijesti. Više o tome pročitajte OVDJE, a o sve težem raspoznavanju istine i laži možete pročitati OVDJE.

Što se rata tiče, tu nažalost imamo iskustva pa nam ne treba nitko objašnjavati kako su ljudi spremni na najgora zvjerstva (termin koji je ponekad zapravo uvreda za životinje). Ipak, osim neposredne ratne opasnosti, postoji čitav niz vezanih rizika u obliku problema s opskrbom živežnim namirnicama, energentima, poremećajima u prometu i sličnih problema koji utječu na milijune ljudi.
Također je već odavno jasno da se u ratnim sukobima ne biraju ciljevi, da se namjerno i masovno ubijaju civili i razara civilna infrastruktura, pa i to treba uzeti u obzir kod planiranja mjera koje ćemo poduzeti da se zaštitimo.
Kao i uvijek kada dođe do najgoreg scenarija, u kratkom vremenu treba donijeti važne odluke. Ostati ili otići? Kada i gdje evakuirati djecu? Imamo li dovoljno hrane i vode? Na takva pitanja treba se pripremiti na vrijeme, procijeniti rizik, dogovoriti detalje unutar obitelji i voditi računa da ne stvaramo paniku, a posebno da o takvim temama na primjeren način informiramo djecu.

> VOJNI ROK

Jedan od načina da se zaštitimo u ratnim okolnostima je i taj da i sami uzmemo oružje i branimo se. Jasno je da nitko normalan neće svoju djecu slati da „uče ubijati“, no rado ćemo ih poslati na tečaj samoobrane za slučaj da ih netko napadne, pa treba biti jasno da i vojni rok može biti koristan ako je organiziran na pravi način. Svi mi koji smo u bivšoj državi služili vojni rok vrijeme provedeno u JNA smatrali smo najgluplje provedenim u životu i bili uvjereni da nismo naučili ništa što će nam ikada u životu zatrebati. Koliko god je zbog zastarjele obuke i zaglupljivanja vojni rok bio teško podnošljiv – bili smo u krivu. Neke vještine ipak su nam kasnije omogućile da pomognemo ljudima u nevolji i da se obranimo od agresora.

Ipak, važno je znati da se procjena sigurnosti vaše obitelji ne odnosi samo na najgore moguće katastrofe.

> VIKENDICA

Nakon pandemije i potresa pokazalo se da i vikendica, kućica na moru ili obitelj na selu mogu postati praktično sklonište za nekoliko dana u kriznim situacijama. Razmišljati o tome da na takvim mjestima imamo dovoljno hrane i pitke vode nije samo tema za prepere i one koji očekuju smak svijeta. Razgovarajte o tome s obitelji i prijateljima ako nemate vlastitu mogućnost alternativnog smještaja.

> OPSKRBA

Na našim stranicama OVDJE pročitajte informacije o problematici opskrbe u kriznim situacijama. Mnoge dobro organizirane zapadne države imaju precizne upute za građane – kako se pripremiti za preživljavanje u izvanrednim situacijama, pa i za ratne uvjete. Razmotrite mogućnost stvaranja manje zalihe hrane i pića potrebnih za nekoliko dana.

> PROMET

U kriznim situacijama treba voditi računa da imamo puni rezervoar za slučaj potrebe evakuacije, biti u toku s informacijama o stanju na prometnicama (info HAK, mobilne aplikacije za praćenje prometa) i pripremiti torbu s potrebnim priborom, o čemu više možete pročitati OVDJE

> INFORMACIJE I KOMUNIKACIJA

Informacije o kriznoj situaciji u realnom vremenu vrlo su važne za donošenje svih odluka. Iako su danas dostupni moderni sustavi koji osim putem interneta, radija i televizije informacije nude kroz najrazličitije mobilne aplikacije koje treba isprobati i naučiti se njima služiti.
Naravno, ne treba zaboraviti na moguće probleme s dostupnosti usluga mobilnih operatera i pristupa Internetu, pa treba računati na informiranje putem radio prijemnika, pa čak i amaterskih radio stanica.

> SKLONIŠTA

U vrijeme Domovinskog rata naučili smo i lekciju o važnosti skloništa, pa nije loše s lokalnim vlastima provjeriti gdje se nalaze, u kakvom su stanju, ili što možete učiniti za popravljanje uvjeta zaštite u vlastitoj kući. Prilika je to da provjerite stanje sigurnosti vašeg doma ne samo za slučaj rata nego i sve ostale nepogode poput prirodnih katastrofa, požara, poplave, udara groma, mogućnost pristupa vozilima hitnih službi, itd.
Također je dobro pročitati informacije o opremi i postupcima za preživljavanje kojih ima mnogo na Internetu, pa i na našim stranicama OVDJE

U svakom slučaju, što god da se dogodilo – ne paničarite i na vrijeme se pripremite za nevolje razumno i u skladu s mogućnostima, imajući na umu da do najgoreg možda nikada neće ni doći.

(Ilustracija: Freepik)

/od
, ,

Atomska bomba u mom kvartu

Poznato je da su se već nakon prvih suludih ruskih prijetnji nuklearnim naoružanjem, u američkim gradovima na javnim mjestima pojavili posteri s uputama za slučaj opasnosti od radijacije.

Iako su ljudi već izluđeni stalnim, sve gorim vijestima u kojima se često pretjeruje, čak i najgore scenarije jednostavno treba uzeti u obzir kao svojevrsnu “servisnu informaciju”. Ako znamo kakve nam se sve nesreće mogu dogoditi u životu, to ne znači da neprestano moramo razmišljati o njima. Ali je zato važno da na primjer znamo koji je broj hitnih službi i kako svojim bližnjima pružiti prvu pomoć do dolaska profesionalnih spasilaca.

Razumije se da su ljudi u našoj zemlji, koja je ne tako davno iskusila sve strahote rata, osjetljivi na mogućnost agresije. No, tada smo naučili da skloništa nisu nepotrebna investicija koja zanima samo neke prepere (prepper – čovjek koji se intenzivno priprema za skoru kataklizmu ili slom civilizacije, te planira način preživljavanja), nego korisna stvar koja nam u kriznim situacijama može spasiti život.

Opasnost od radijacije dobar je praktični primjer za važnost pravilne primjene sustava uzbunjivanja. U slučaju da na primjer usred noći počnu zavijati sirene za opasnost, to ne znači da odmah treba istrčati iz kuće i gledati što se događa, nego se najprije dobro informirati putem provjerenih izvora i vjerodostojnih medija – o kojoj se opasnosti radi i što trebamo poduzeti. Amerikanci su tako svojim građanima na plakatima napisali tri kratke upute:

U slučaju opasnosti od radijacije:

1. Skloni se u zatvoreno.

2. Ostani unutra.

3. Slušaj službene informacije.

Jasno je dakle da u slučaju požara treba brzo izaći iz prostorije, u slučaju radijacije ući u kuću, a u slučaju potresa najprije se skloniti tamo gdje smo se zatekli, a onda izaći van pazeći na moguće urušavanje. Takve scenarije nije loše uvježbati ili barem o njima razgovarati sa svojim ukućanima.

Također nije loše napomenuti da se svake prve subote u mjesecu točno u podne u Hrvatskoj održava ispitivanje ispravnosti sustava uzbunjivanja. Tako bi na primjer bilo dobro da posjetitelji Zagreba znaju da u podne kad opali Grički top na kuli Lotrščak i nakon toga se začuju sirene – ne trebaju odmah pohrliti u skloništa.

Osim panike, još je opasnije na svoju ruku uzimati lijekove poput tableta stabilnog joda (kalijevog jodida), kao što je nakon ruske najave mogućeg korištenja atomskog oružja i kod nas došlo do navale na apoteke i traženja tableta. One se naime trebaju uzimati isključivo prema uputama liječnika odnosno nadležnih institucija i to samo u određenim slučajevima (ovisno o udaljenosti od izvora zračenja, dobi pacijenta, kontraindikacijama i drugim detaljima), jer u suprotnom mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Više o rizicima uzimanja lijekova protiv posljedica radijacije možete pročitati –> OVDJE.

Konkretne upute i informacije o nuklearnom zračenju možete naći u brošurama Civilne zaštite:

–> OVDJE

kao i na stranicama Grada Zagreba:

–> OVDJE

 

Ilustracija: (liuzishan/Freepik)

/od
,

Dolazi velika oluja?

Vremenske katastrofe nisu ništa novo, no globalno zatopljenje čini ih sve ekstremnijima, pa je korisno prisjetiti se osnovnih pravila kod nailaska oluje…

 

1. Ostanite u zatvorenom i pratite izvještaje o vremenu

> Državni hidrometeorološki zavod – https://meteo.hr/

> MUP – Ravnateljstvo civilne zaštite – https://civilna-zastita.gov.hr/

> Poštujte upozorenja koja ste dobili na mobitel putem sustava SRUUK

> Hrvatske vode / prikaz vodostaja – http://vodostaji.voda.hr/

> Mobilne aplikacije za praćenje dolaska nevremena, količina padalina i udara gromova (Rain Radar, Lightning, Windy i sl.)

2. Ako ste vani sklonite se u najbližu zgradu (pritom izbjegavajte drveće, oštećene građevine i slične objekte).

3. Držite se podalje od prozora i staklenih površina (ako s prozora snimate oluju u smjeru jakih udara vjetra može doći do nesreće) .

4. Za vrijeme grmljavinskog nevremena izbjegavajte korištenje električnih uređaja kao i vode (posebno za tuširanje).

5. Ukoliko ste na području pogodnom za brzi dolazak BUJIČNIH POPLAVA pripremite se na vrijeme da napustite prostorije u kojima bi mogli ostati zarobljeni (vidi savjete OVDJE).

 

S obzirom da je glavno obilježje oluje jak vjetar, a često ih prate munje, tuča, bujične poplave i druge nepogode, stručnjaci najčešće preporučuju:

>  Oprez od predmeta koji lete nošeni jakim vjetrom.

>  Sklonite se od udara munje u zatvoreni prostor.

>  Sklonite ili zaštitite auto ili druge vrijednosti, fiksirajte predmete i opremu oko kuće.

>  Izbjegavajte područja ispod dalekovoda i sličnih instalacija, prostor u blizini oštećenih građevina, skela, dizalica i slično.

>  Isključite osjetljive elektronske uređaje ili koristite zaštitu od udara munje

>  Zaštitite ili osigurajte usjeve, stoku i gospodarske objekte, koliko je to moguće.

>  Provjerite gromobransku instalaciju, stanje krova i druge kritične građevinske elemente.

(Pogledajte i ostale upute u slučaju nevremena koje možete naći na našim stranicama, zajedno s linkovima na specijalizirane službe pomoći i spašavanja)

Aktualno

Nedavne velike oluje s katastrofalnim posljedicama u središte pažnje stavile su pitanja pouzdanosti informacija o približavanju opasnosti. Najprije su na internetskim društvenim mrežama, a kasnije i u tzv. mainstream medijima  počela ismijavanja hitnih državnim službi i cijelog sustava, a nakon toga uslijedile i dezinformacije, čak do poziva “Ne računati na Civilnu zaštitu” objavljenog u izdanju jedne od najvećih medijskih kuća u Hrvatskoj.

Naravno da propusta ima u svakoj službi i da treba kritizirati loše odluke i tražiti poboljšanja svih sustava, ali neodgovorno pozivanje javnosti na nepoštivanje hitnih službi (posebno u atmosferi masovnih dezinformacija i lažnih vijesti), opasna je i vrlo rizična pojava koja može imati ozbiljne posljedice.

Dobar primjer je sustav SRUUK o kojem smo pisali na našim stranicama (tekst možete pročitati OVDJE). Nakon ne tako davne, najjače zabilježene oluje u Hrvatskoj koja je poharala velik dio Hrvatske, ljudi koji su najprije komentirali da je takav sustav glup i nepotreban, počeli su odjednom govoriti kako je sramota što im sustav nije postao poruku da dolazi veliko nevrijeme. Umjesto beskonačne polemike najprije treba upozoriti na činjenice:

>  Sustav SRUUK tada je još bio u fazi ispitivanja i podešavanja i nije bilo uvjeta za njegovo aktiviranje, a prva je prava poruka poslana prilikom opasnosti od poplave na području Brdovca kod Zagreba.

>  Ako se pokaže da je dobro napravljen bit će to još jedan od korisnih sigurnosnih alata.

>  Korist sustava za rano upozoravanje važan je i kod uzbunjivanja putem sirena, jer je dobro da u opasnosti, kada čujete sirene, na mobitel dobijete službeni opis opasnosti i upute što trebate poduzeti.

>  Najava dolaska nevremena bila je dostupna iz više različitih izvora

>  Svi moderni mobiteli imaju aplikacije za prognozu vremena.

>  DZMH (na adresi: https://meteo.hr/ redovito objavljuje prognoze i upozorenja o nevremenu.

>  Bilo je proglašeno najprije narančasto, a sat vremena prije dolaska oluje i crveno upozorenje (oznake: zeleno – nema upozorenja; žuto – vrijeme je potencijalno opasno; narančasto – vrijeme je opasno; crveno – vrijeme je izuzetno opasno).

>  Ravnateljstvo civilne zaštite putem Twittera redovito šalje obavijesti o opasnostima, a moguće ih je dobiti i na drugim internetskim stranicama.

>  Javno su dostupne meteorološke radarske slike koje se ažuriraju svakih deset minuta i pomoću kojih je moguće jasno vidjeti dolazak svake oluje (poput aplikacije Rain radar i mnogih sličnih alata).

>  Čak su i tele-operateri počeli slati upozorenja o nailasku oluje, kako bi spriječili eventualne štete na opremi svojih korisnika.

 

Propusti u sustavu Civilne zaštite, kojih je na nekim područjima sigurno bilo, ne znače da moramo srušiti cijelu strukturu i kod građana izazvati nepovjerenje i bijes na ljude koji su u teškim uvjetima ipak odradili velik i važan posao. Uz napomenu da mnogi od njih rade kao volonteri.

Možda će jednog dana postojati aplikacije koje će nas upozoriti da prije prelaska ceste moramo pogledati lijevo i desno, ali dok se takav sustav ne uvede – ostaje nam da i sami nešto poduzmemo na informiranju o vlastitoj sigurnosti. Naravno, iz pouzdanih izvora.

Razumije se da nitko sa sigurnošću ne može reći koliko će točna biti brzina vjetra na pojedinom području (mada već postoje mobilne aplikacije kao što je Windy, koje pružaju brojne meteorološke podatke, pa uz količine padaline prognoziraju brzinu i smjer vjetra, tlak zraka i ostale detalje, pa je moguće reagirati i zaštititi se), ali upozorenja postoje i treba se na vrijeme pripremiti za izvanredne situacije.

Drugo je pitanje koliko su na kojem području hitne službe efikasne, dobro organizirane, opremljene i stručno vođene, ali to je rasprava koja će potrajati. Ipak, zbog vremena koje se mijenja i povećanih rizika prirodnih katastrofa, ne bi trebalo gubiti vrijeme na površne i paušalne ocjene, nego iz propusta izvući pouku i profesionalcima omogućiti da unaprijede sustav.

(Foto: wirestock / Freepik)

/od
,

Opskrba u kriznim situacijama

Da li nam je zaista najvažnije da imamo dovoljno – WC papira?!      

Na početku pandemije i “zaključavanja” koje je uslijedilo našim je ljudima najvažnije bilo da nabave velike količine – WC papira. Iako je dobro da u kriznim situacijama postoje zalihe hrane i pića za tjedan dana, mahnita kupovina “špeceraja” za sljedećih godinu dana, u situaciji normalne opskrbe dućana, potpuno je iracionalna. Takva panika može donijeti do umjetne nestašice koja onda stvara dodatnu psihozu i stvarne probleme u opskrbi stanovništva, jer se police u trgovinama ne stignu puniti, pa se čini da nema osnovnih namirnica.

Ista neinformiranost pojavila se prilikom prvih prijetnji nuklearnim ratom. Tada su ljudi pohrlili u apoteke i tražili tablete kalijevog jodida koji se izdaje isključivo na recept i to u strogo određenim situacijama izloženosti radijaciji (količina, vrijeme izloženosti, godine i kilaža pacijenta, itd.) i samo u organizaciji nadležnih službi. Nepropisno korištenje ovog, kao i mnogih drugih lijekova, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa i smrti. Zato prije svih postupaka dobro razmislite i najvažnije – informirajte se iz pouzdanih izvora.

Savjeti:

>  Pratite vijesti iz pouzdanih izvora.

>  Ne pretjerujte s kupovinom i ne budite brzopleti.

>  Prije uzimanja lijekova savjetujte se s liječnikom.

 

Postoje brojne upute i brošure Civilne zaštite (možete ih pronaći OVDJE), no dobar je i primjer njemačkog saveznog ureda za Civilnu zaštitu koji je svojim građanima dao osnovne upute za pripremu namirnica za izvanredne situacije:

>  Voda je najvažnija (računajte 2 litre vode po osobi dnevno).

>  Ne eksperimentirajte u nabavci i kupujte proizvode na koje ste navikli i obratite pažnju na rok trajanja, namirnice čuvajte na hladnom, suhom i tamnom mjestu, provjerite nepropusnost ambalaže i trošite najprije “najstarije” u zalihi.

>  Računajte na mogućnost nestanka struje, pa djelom koristite hranu koja ne treba zamrzavanje i moguće ju je pripremiti za jelo na priručnim kuhalima za kampiranje ili bez kuhanja.

>  Kada radite zalihe, ne zaboravite i na posebne vrste hrane ako je koristite (za dijabetičare, malu djecu, osobe s alergijama, vegetarijance i sl.), a vodite računa i o kućnim ljubimcima ako ih imate.

 

Među njemačkim savjetima za opskrbu stanovništva izrađena je i procjena vrste i količine hrane potrebne za jednu odraslu osobu (2200 kCal) za 10 dana:

>  20 litara vode (uključujući mineralnu ili vodu iz slavine, čaj i voćne sokove)

>  3,5 kg žitarica, proizvoda od žitarica, kruha, krumpira, tjestenine i riže

>  2,5 kg voća (u limenkama ili staklenkama) i orašastih plodova

>  4 kg mahunarki i povrća (u limenkama ili staklenkama)

>  2,6 kg mlijeka i mliječnih proizvoda

>  1,5 kg ribe, mesa i jaja ili cijela jaja u prahu

>  0,4 kg masti i ulja

>  ostale namirnice poput šećera, meda, čokolade, brašna, instant juha, tvrdih kolačića i sl.

 

Uz sve navedeno treba reći da osim ozbiljnih kriza postoje i manji kratkotrajni poremećaji u opskrbi energentima, vodom i hranom za koje se nije teško pripremiti. Bez obzira je li odjednom nestalo struje, vode ili smo zaboravili da je neradna nedjelja, zaista nije teško imati kod kuće sve spremno za takve situacije. Kanistar vode, plinsko kuhalo za kampiranje, priručna grijalica ili smrznuti pekarski proizvodi spremni za pečenje, uz uobičajeni izbor namirnica koje svi imamo u smočnici – dovoljni su da bez paničarenja “preživimo” nekoliko dana bez pune komocije.

(Foto: Freepik)

/od