Kvaliteta zraka u gradovima na rubu opasnosti, ali stanje još uvijek nije kritično.

Svi znamo da je zrak (najvećim djelom zbog štetnih čestica nastalih izgaranjem)  u većim hrvatskim gradovima često zagađen i može izazvati probleme s disanjem, najviše kod djece, starijih, bolesnih, te osjetljivih ljudi s respiratornim problemima. Ipak, često se u tome pretjeruje i diže nepotrebna panika. U svakom slučaju treba biti informiran, što danas nije previše teško. U nekoliko klikova na mobitelu svatko može doći do prilično pouzdanih podataka…

Državni hidrometeorološki zavod na svojoj stranici objavljuje redovita mjerenja:
klikni OVDJE

Podatke možete naći i na stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja:
klikni OVDJE

A globalno kvalitetu zraka prati i stranica AccuWeather:
klikni OVDJE

Naravno, sve podatke koliko god bili točni, treba shvatiti kao informaciju i upozorenje za osjetljive, pa uvijek treba pročitati i detaljne podatke koji (ovisno o tome kakvo je opće stanje vašeg organizma i imate li problema s disanjem) opisuju potencijalne rizike. Vrijednosti koje daju Indeks kakvoće zraka (IKZ), računa se korištenjem standarda i smjernica koje je su razvili Agencija za zaštitu okoliša (EPA) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), te na temelju drugih znanstvenih studija, dobar je pokazatelj kvalitete zraka, no ako se ne radi o dugotrajnom opasnom zagađenju, većina ljudi neće imati probleme s disanjem.

Foto: Freepik / Accu Weather

I nesreće su dio života, ne smijemo dopustiti da nas panika blokira i da nam strah postane opsesija

U kriznim situacijama strah je sasvim prirodna pojava koja ima važnu evolucijsku ulogu upravo u tome da nam pomogne u opasnosti. Strah uzrokuje pojačano lučenje adrenalina, ubrzan rad srca i disanje, pojačan dotok krvi u udove, što nam daje dodatnu snagu potrebnu za borbu ili bijeg, zjenice se sužavaju kako bismo bolje uočili sve opasnosti, znojimo se kako se tijelo ne bi pregrijalo od pojačanog rada. Istovremeno se izoštravaju mentalne funkcije se kako bismo donijeli brže odluke važne za dobru procjenu situacije i u konačnici se spasili. Usprkos vrlo složenom stroju kakav je naš organizam, pravo je umijeće pronaći mehanizme koji će spriječiti negativni utjecaj straha i omogućiti nam da realno procijenimo opasnost i pravilno reagiramo.

Ravnotežu nije lako naći. U “mirnodopsko” vrijeme i svakodnevici nam je dosadno, pa izmišljamo adrenalinske parkove i tražimo ekstremne aktivnosti da se zabavimo, a nakon pojave prave opasnosti, prirodnih katastrofa i ratova, tražimo pomoć, smanjivanje i kontrolu stresa. U traženju pravog odgovora na kontrolu straha u opasnim situacijama možda su najdalje otišli psiholozi koji se bave programima treninga specijalnih postrojbi. Iako su tehnike pripreme vojnika prilično složene, ako bi morali sve sažeti u jednu riječ to bi bila – vježba.

Dodatno, nakon višestrukih nesreća širokih razmjera često dolazi do “predoziranja” lošim vijestima koji dodatno utječu na stresne poremećaje koji nas blokiraju. Zbog svega toga je izuzetno važno:

  1. Sprječavanje panike.
  2. Koncentracija na postupke u kriznim situacijama.
  3. Planiranje i treniranje postupaka spašavanja.

 

Isto vrijedi i za sve ostale krizne situacije, prometne nesreće, nezgode u kući, požare, potrese, poplave i druge nevolje. Dijete vam je palo s ljuljačke i ozlijedilo ruku, plače. Kako ostati sabran, ne paničariti, pružiti prvu pomoć, utješiti ga i po potrebi zatražiti pomoć profesionalaca?

Naravno da nisu jednostavne situacije u kojima opasnost traje dugo poput pandemije čije posljedice još uvijek osjećamo. Važno je ne pridružiti se masovnoj histeriji koja se često javlja u takvim slučajevima. Još je važnije reći da pribranost i smirenost u takvim situacijama ne znači negiranje opasnosti, ruganje onima koji su opasnost shvatili ozbiljno, a još manje prijedlog za nepridržavanje uputa koje izdaju nadležne državne institucije.

Možda se čini nepotrebnim ljudima koji su prošli rat i druge nedaće, objašnjavati što znači strah u izvanrednim situacijama, ali od tada je prošlo tridesetak godina, došli su novi izazovi poput zaraznih bolesti i potresa koji se ponekad pojave istovremeno. Sve nas to podsjeća na potrebu stalnog testiranja vlastitih sposobnosti kroz vježbu kao i pravovremene organizacije koja će nam olakšati snalaženje u stresnim okolnostima.

(Ilustracija: liuzishan / Freepik)

U strahu su ljudi skloni povjerovati u potpuno iracionalne mogućnosti koje bi ih mogle “spasiti”

Navala na apoteke i traženje tableta joda predviđenih za terapiju kod nekih posljedica nuklearnog zračenja, usprkos upozorenjima o rizicima, iznenadila je mnoge. Pod stresom, u paničnim reakcijama ljudi se ponašaju iracionalno, pa u opasnim situacijama očekuju instant sigurnosna riješenja sa stopostotnom zaštitom. Kao što smo bili razočarani kad smo čuli da nas cjepivo ne može u potpunosti zaštititi od zaraze, tako i sada očekujemo da u slučaju kad u blizini padne atomska bomba – popijemo tabletu kalijevog jodida i idemo dalje svojim poslom, kao da se nije ništa dogodilo.

Naravno, u stvarnom životu stvari su malo kompliciranije. No, možemo se tješiti da nisu samo Hrvati skloni instant rješenjima. Najmanje je devet zemalja EU prijavilo je nagli porast potražnje za jodom u njihovim ljekarnama, prenosi Euronews, a neke od njih su Rumunjska, Bugarska, Poljska, Belgija pa i Hrvatska. Iz Hrvatske ljekarničke komore potvrđuju da su početkom godine, kada je krenuo napad na Ukrajinu, ljekarne zaprimile više stotina upita o kalijevom jodidu, ali su kroz medijske istupe kažu – medicinari uspjeli “smiriti” ljude.

Važne činjenice o tabletama kalijevog jodida:

-> Nipošto ne uzimajte tablete bez recepta, na svoju ruku.

-> Tablete mogu izazvati ozbiljne posljedice za zdravlje ukoliko se uzimaju bez potrebe i na pogrešan način.

-> Tablete ne štite od zračenja (nego se isključivo koriste samo za kratkotrajnu zaštitu od mogućeg razvoja karcinoma štitnjače i ne štite organizam od svih drugih radioaktivnih elemenata).

-> Primjena kalijevog jodida predviđena je za osobe mlađe od 40 godina (i to najčešće jednom dozom u količini ovisnoj o starosti i težini osobe).

Prema protokolu koji se primjenjuje u Hrvatskoj, tablete su predviđene za podjelu stanovništvu u radijusu od 25 km od izvora zračenja (ili radioaktivnog oblaka), kao i u točno određeno vrijeme (oko sat vremena prije, pa do 8 sati nakon izloženosti radioaktivnom jodu 131 i 133), zaštita štitnjače djeluje oko 24 sata, a nakon tog vremena terapija nije učinkovita.

(Foto: Freepik)