Arhiva za kategoriju: Nasilje / Rat

Vi ste ovdje: / / Nasilje / Rat
Foto rat curica mala
, ,

Bit će rata?

Što odgovoriti na ovo pitanje koje vam sve češće postavljaju zabrinuti ukućani?

U trenutnoj situaciji kada je u tijeku 190 oružanih sukoba s tisućama mrtvih i ranjenih širom svijeta (prema istraživanju objavljenom u okviru UCDP programa o sukobima), nije lako ponuditi odgovor koji neće izazvati paniku ili depresiju. Zbog opće navale loših vijesti ljudi su sve više zabrinuti i počinju sebi i članovima obitelji postavljati ključno pitanje – što da radimo ako dođe do najgorega?
Svakodnevne senzacionalne vijesti često se pokažu lažnima, a mediji svaki čas najavljuju smak svijeta (ako ne zbog rata onda zbog nevremena, bolesti ili neke druge pošasti), nakon čega mi ipak nekako preživimo. No, nikada ne treba podcjenjivati ljudsku glupost i destruktivnost, pa bez panike treba razmotriti opasnosti i učiniti sve što možemo da smanjimo posljedice kriznih situacija. Najvažnije – trudite se da pratite informacije iz pouzdanih izvora, bez senzacionalizma i podmetnutih lažnih vijesti. Više o tome pročitajte OVDJE, a informacije o sve težem raspoznavanju istine i laži možete pročitati OVDJE.

Što se rata tiče, tu nažalost imamo iskustva pa nam ne treba nitko objašnjavati kako su ljudi spremni na najgora zvjerstva (termin koji je ponekad zapravo uvreda za životinje). Ipak, osim neposredne ratne opasnosti, postoji čitav niz vezanih rizika u obliku problema s opskrbom živežnim namirnicama, energentima, poremećajima u prometu i sličnih problema koji utječu na milijune ljudi.
Također je već odavno jasno da se u ratnim sukobima ne biraju ciljevi, da se namjerno i masovno ubijaju civili i razara civilna infrastruktura, pa i to treba uzeti u obzir kod planiranja mjera koje ćemo poduzeti da se zaštitimo.
Kao i uvijek kada dođe do najgoreg scenarija, u kratkom vremenu treba donijeti važne odluke. Ostati ili otići? Kada i gdje evakuirati djecu? Imamo li dovoljno hrane i vode? Na takva pitanja treba se pripremiti na vrijeme, procijeniti rizik, dogovoriti detalje unutar obitelji i voditi računa da ne stvaramo paniku, a posebno da o takvim temama na primjeren način informiramo djecu.

> VOJNI ROK

Jedan od načina da se zaštitimo u ratnim okolnostima je i taj da i sami uzmemo oružje i branimo se. Jasno je da nitko normalan neće svoju djecu slati da „uče ubijati“, no rado ćemo ih poslati na tečaj samoobrane za slučaj da ih netko napadne, pa treba biti jasno da i vojni rok može biti koristan ako je organiziran na pravi način. Svi mi koji smo u bivšoj državi služili vojni rok vrijeme provedeno u JNA smatrali smo najgluplje provedenim u životu i bili uvjereni da nismo naučili ništa što će nam ikada u životu zatrebati. Koliko god je zbog zastarjele obuke i zaglupljivanja vojni rok bio teško podnošljiv – bili smo u krivu. Neke vještine ipak su nam kasnije omogućile da pomognemo ljudima u nevolji i da se obranimo od agresora. Na koji će način biti organizirana i provedena vojna obuka koja ponovo počinje u Hrvatskoj, kao i obuka novih pripadnika Civilne zaštite vidjet ćemo uskoro.

Ipak, važno je znati da se procjena sigurnosti vaše obitelji ne odnosi samo na najgore moguće katastrofe.

> VIKENDICA

Nakon pandemije i potresa pokazalo se da i vikendica, kućica na moru ili obitelj na selu mogu postati praktično sklonište za nekoliko dana u kriznim situacijama. Razmišljati o tome da na takvim mjestima imamo dovoljno hrane i pitke vode nije samo tema za prepere i one koji očekuju smak svijeta. Razgovarajte o tome s obitelji i prijateljima ako nemate vlastitu mogućnost alternativnog smještaja.

> OPSKRBA

Na našim stranicama OVDJE pročitajte informacije o problematici opskrbe u kriznim situacijama. Mnoge dobro organizirane zapadne države imaju precizne upute za građane – kako se pripremiti za preživljavanje u izvanrednim situacijama, pa i za ratne uvjete. Razmotrite mogućnost stvaranja manje zalihe hrane i pića potrebnih za nekoliko dana.

> PROMET

U kriznim situacijama treba voditi računa da imamo puni rezervoar za slučaj potrebe evakuacije, biti u toku s informacijama o stanju na prometnicama (info HAK, mobilne aplikacije za praćenje prometa) i pripremiti torbu s potrebnim priborom, o čemu više možete pročitati OVDJE

> INFORMACIJE I KOMUNIKACIJA

Informacije o kriznoj situaciji u realnom vremenu vrlo su važne za donošenje svih odluka. Iako su danas dostupni moderni sustavi koji osim putem interneta, radija i televizije informacije nude kroz najrazličitije mobilne aplikacije koje treba isprobati i naučiti se njima služiti.
Naravno, ne treba zaboraviti na moguće probleme s dostupnosti usluga mobilnih operatera i pristupa Internetu, pa treba računati na informiranje putem radio prijemnika, pa čak i amaterskih radio stanica.

> SKLONIŠTA

U vrijeme Domovinskog rata naučili smo i lekciju o važnosti skloništa, pa nije loše s lokalnim vlastima provjeriti gdje se nalaze, u kakvom su stanju, ili što možete učiniti za popravljanje uvjeta zaštite u vlastitoj kući. Prilika je to da provjerite stanje sigurnosti vašeg doma ne samo za slučaj rata nego i sve ostale nepogode poput prirodnih katastrofa, požara, poplave, udara groma, mogućnost pristupa vozilima hitnih službi, itd.
Također je dobro pročitati informacije o opremi i postupcima za preživljavanje kojih ima mnogo na Internetu, pa i na našim stranicama OVDJE

U svakom slučaju, što god da se dogodilo – ne paničarite i na vrijeme se pripremite za nevolje razumno i u skladu s mogućnostima, imajući na umu da do najgoreg možda nikada neće ni doći.

(Ilustracija: Freepik)

/od
The moment the city was hit by a nuclear bomb, digital painting.
, ,

Atomska bomba u mom kvartu

Poznato je da su se već nakon prvih suludih ruskih prijetnji nuklearnim naoružanjem, u američkim gradovima na javnim mjestima pojavili posteri s uputama za slučaj opasnosti od radijacije.

Iako su ljudi već izluđeni stalnim, sve gorim vijestima u kojima se često pretjeruje, čak i najgore scenarije jednostavno treba uzeti u obzir kao svojevrsnu “servisnu informaciju”. Ako znamo kakve nam se sve nesreće mogu dogoditi u životu, to ne znači da neprestano moramo razmišljati o njima. Ali je zato važno da na primjer znamo koji je broj hitnih službi i kako svojim bližnjima pružiti prvu pomoć do dolaska profesionalnih spasilaca.

Razumije se da su ljudi u našoj zemlji, koja je ne tako davno iskusila sve strahote rata, osjetljivi na mogućnost agresije. No, tada smo naučili da skloništa nisu nepotrebna investicija koja zanima samo neke prepere (prepper – čovjek koji se intenzivno priprema za skoru kataklizmu ili slom civilizacije, te planira način preživljavanja), nego korisna stvar koja nam u kriznim situacijama može spasiti život.

Opasnost od radijacije dobar je praktični primjer za važnost pravilne primjene sustava uzbunjivanja. U slučaju da na primjer usred noći počnu zavijati sirene za opasnost, to ne znači da odmah treba istrčati iz kuće i gledati što se događa, nego se najprije dobro informirati putem provjerenih izvora i vjerodostojnih medija – o kojoj se opasnosti radi i što trebamo poduzeti. Amerikanci su tako svojim građanima na plakatima napisali tri kratke upute:

U slučaju opasnosti od radijacije:

1. Skloni se u zatvoreno.

2. Ostani unutra.

3. Slušaj službene informacije.

Jasno je dakle da u slučaju požara treba brzo izaći iz prostorije, u slučaju radijacije ući u kuću, a u slučaju potresa najprije se skloniti tamo gdje smo se zatekli, a onda izaći van pazeći na moguće urušavanje. Takve scenarije nije loše uvježbati ili barem o njima razgovarati sa svojim ukućanima.

Također nije loše napomenuti da se svake prve subote u mjesecu točno u podne u Hrvatskoj održava ispitivanje ispravnosti sustava uzbunjivanja. Tako bi na primjer bilo dobro da posjetitelji Zagreba znaju da u podne kad opali Grički top na kuli Lotrščak i nakon toga se začuju sirene – ne trebaju odmah pohrliti u skloništa.

Osim panike, još je opasnije na svoju ruku uzimati lijekove poput tableta stabilnog joda (kalijevog jodida), kao što je nakon ruske najave mogućeg korištenja atomskog oružja i kod nas došlo do navale na apoteke i traženja tableta. One se naime trebaju uzimati isključivo prema uputama liječnika odnosno nadležnih institucija i to samo u određenim slučajevima (ovisno o udaljenosti od izvora zračenja, dobi pacijenta, kontraindikacijama i drugim detaljima), jer u suprotnom mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Više o rizicima uzimanja lijekova protiv posljedica radijacije možete pročitati –> OVDJE.

Konkretne upute i informacije o nuklearnom zračenju možete naći u brošurama Civilne zaštite:

–> OVDJE

kao i na stranicama Grada Zagreba:

–> OVDJE

 

Ilustracija: (liuzishan/Freepik)

/od
Curica plače AI
, ,

Tko štiti našu djecu?

Morala se dogoditi tragedija u zagrebačkoj školi da bi političari, po tko zna koji put, počeli tražiti odgovore na pitanja o sigurnosti koja su im odavno na stolu.

PLANOVI POSTOJE

Da stvar bude gora, zahvaljujući stručnjacima na području sigurnosti, postoji cijeli niz dobro dokumentiranih studija o sigurnosti obrazovnih institucija u Hrvatskoj i EU, koje je odavno trebalo provesti. Jedan (ne i jedini) od takvih primjera je i lokalni projekt „Samobor siguran grad“ koji je 2006. godine izradio Željko Matejčić, (danas security manager u firmi Tara K9 Security, inače stručni suradnik portala Sigurno.info, o čemu više informacija možete naći OVDJE) u kojem su razrađeni svi detalji zaštite na području grada koje nalaže struka, a ipak nije proveden iz političkih razloga.

Procjena rizika, kontrola pristupa, video-nadzor, sigurnosne vježbe, edukacija osoblja i djece, suradnja s lokalnom zajednicom i policijom, detaljni protokoli koji opisuju sve vrste sigurnosnih prijetnji, što i tko u pojedinoj situaciji treba poduzeti, kao i sve ostale mjere potrebne da se obrazovne institucije zaštite na profesionalni način, odavno postoje i spremne su za provedbu. Naravno, nakon tragičnog događaja u osnovnoj  školi Prečko u Zagrebu, preko noći se traže hitna riješenja.

Površne instant rasprave o nekim detaljima kao što su brave, vrste sigurnosnih ulaznih vrata i vještine koje bi zaštitari u školama trebali imati neće puno pomoći. Umjesto toga, postojeće planove sigurnosti vlast treba financirati (prema izjavama iz Vlade to nije problem) i pobrinuti se za provedbu.

Uz to, nije pitanje samo ulaska u zgradu škole, jer pravi plan sigurnosti uključuje i određivanje zaštite perimetra uključujući školsko dvorište (napad na djecu može se dogoditi i na otvorenom prostoru), u suradnji s policijom nadzor okolice škole uključujući nadzor prometa. Naravno, ne mora uvijek biti riječ i nasilju, oružanom napadu ili potencijalnoj talačkoj situaciji. Djelatnici škole i učenici moraju znati pravila i vježbati postupke u slučaju poplave, požara, potresa, oluje, eksplozije ili prijetnje od opasnih tvari u okolišu, a imali smo prilike iskusiti i opasnosti od širenja zaraznih bolesti. Ako pravila zaštite na radu moraju poštovati zaposlenici na svojim radnim mjestima, moramo i našu djecu pripremiti na opasnosti koje ih čekaju u životu. To naravno ne znači da ih svaki dan moramo plašiti da će doći baba-roga, kao što nas starije redovito nadolazećim smakom svijeta i nikad viđenim nevremenom bombardiraju mediji. Zato se u naprednim društvima mogu naći materijali o sigurnosnim rizicima prilagođeni svim starosnim kategorijama.

NOVE PRIJETNJE

Istini za volju treba reći i to da su zbog činjenice da je ovo prvi takav slučaj u Hrvatskoj, dosadašnje procjene rizika najčešće vrlo niskom vjerojatnošću ocjenjivale mogućnost oružanog ili terorističkog napada na obrazovne institucije. Zbog globalnog ludila koje i nama kuca na vrata potrebno je više pažnje usmjeriti na teža i ekstremnija kaznena djela. Osim toga, pokazalo sa da se dio procedura poput vježbi evakuacije u slučaju opasnosti pokazao uspješnim i olakšao izlazak učenika iz škole u trenucima kada još nije bilo sigurno o kakvom se napadu radi.

Projekti Hrvatskog Crvenog križa pod nazivom „Sigurnije škole i vrtići“ i edukativna platforma „Sigurnija djeca“ također obuhvaćaju odgovore na neka pitanja koja s pravom postavljaju zabrinuti roditelji. No, međunarodne deklaracije, planovi i platforme koje se provode u EU, kao i gotovi projekti hrvatskih stručnjaka slaba su utjeha za žrtve napada i njihove roditelje. Naravno, sada će se isti političari koji su zakazali u organizaciji, financiranju i provedbi svih standarda sigurnosti – pojaviti kao spasioci i „riješiti problem“. Nadamo se ne samo do nove tragedije.

ŠTO MOŽEMO UČINITI SAMI?

Ipak, treba biti iskren, pogledati se u ogledalo i zapitati – koliko smo kao roditelji posvećeni sigurnosti svoje djece? Koliko roditelja na primjer veže djecu u auto-sjedalicu u skladu s propisima, koliko očeva djeci kupuje i bez nadzora im omogućuje upotrebu petardi i ostale pirotehnike, koliko s djecom razgovaramo (primjereno godinama) o izvanrednim situacijama u kojima bi se mogli naći, uključujući i nasilje u školi, koliko puta smo posprdno govorili o vježbama evakuacije ne samo u školi nego i na radnom mjestu, a da ne govorimo o tome kakav primjer svojim ponašanjem dajemo vlastitoj djeci koja nas gledaju i usvajaju obrasce ponašanja?

Zbog svega toga možemo:

> Angažirati se u školi i putem Vijeća roditelja zatražiti planove i protokol za slučaj izvanrednih situacija u školi, provjeriti jesu li svi zaposlenici educirani za njegovu primjenu, te potaknuti ostale roditelje na roditeljskim sastancima da se aktiviraju u pitanjima sigurnosti vaše djece.

> Inzistirati na provedbi standarda sigurnosti djece, zatražiti kontakt svog kvartovskog policajca i razgovarati o stanju sigurnosti u vašoj okolici.

> Inicirati uvođenje preventivnih programa protiv nasilja i zlostavljanja, pa ako takvi postoje – proučiti ih i provjeriti kako se provode, predložiti edukativne programe o nenasilju, rješavanju sukoba i emocionalnom upravljanju za učenike svih uzrasta, radionice za roditelje i nastavnike o prepoznavanju znakova nasilja ili mentalnih poteškoća kod djece.

> Razgovarati unutar obitelji i na način prilagođen uzrastu objasniti djeci kako postupati u opasnim situacijama u školi, kod kuće, na ulici, u prometu i drugim prilikama.

> Po potrebi zatražiti da škola organizira predavanje o sigurnosti djece na internetu.

> Sami poštovati sigurnosne propise o zaštiti djece.

> Uz stručnu pomoć izraditi procjenu rizika i mogućnosti zaštite svoje obitelji. Nacrt plana sigurnosti za vašu obitelj na primjer može izgledati ovako:

>> Kontakti telefoni članova obitelji (na papiru, imati ih uvijek kod sebe, bez obzira imate li ih već spremljene u mobitelu)

>> Kontakt bliskih osoba za hitne slučajeve (Ime i broj telefona bake, djeda, susjeda ili prijatelja kojem dijete može vjerovati).

>> Hitni brojevi i informacije (Policija: 192, Hitna pomoć: 194, Vatrogasci: 193, Jedinstveni hitni broj: 112)

> Plan postupanja u hitnim situacijama:

>> a) Ako je dijete u školi (slušati upute nastavnika i ostati miran, ne napuštati prostor škole dok se roditelji ili nadležni ne jave, kontaktirati roditelje ili skrbnike ako je sigurno).

>> b) Ako je dijete samo kod kuće (ostati unutar kuće ili stana, zaključati vrata i ne otvarati nikome osim poznatim osobama, kontaktirati roditelje i obavijestiti o situaciji).

>> c) Ako je dijete na ulici (potražiti sigurno mjesto (trgovinu, policijsku postaju, bolnicu), nazvati roditelje ili hitni broj (112), ostati na sigurnom mjestu dok ne stigne pomoć.

>> Dogovor o sigurnim lokacijama (unutar kuće/stana: sigurna soba ili podrum za sklonište u slučaju prirodnih nepogoda, izvan kuće: dogovorena lokacija u susjedstvu (npr. kuća prijatelja, igralište), vanjski kontakt – ako je moguće, imati dogovor s bliskom osobom koja živi u drugom dijelu grada ili mjestu za prihvat u slučaju evakuacije.

>> Dogovorite tzv. “sigurnu riječ” za obitelj (odredite tajnu riječ koju će članovi obitelji koristiti u slučaju hitne situacije, na primjer „zvono“, kao signal da je situacija ozbiljna, u slučaju da ne možete ili ne stignete otvoreno razgovarati).

>> Organizirati obiteljske simulacijske vježbe (ovisno o uzrastu, to može biti i u obliku igre):

>> Simulirati situacije poput evakuacije zbog potresa ili postupanja u slučaju požara.

>> Preporučljivo je da provodite vježbe dva puta, ili najmanje jednom godišnje.

>> Provjera znanja djece (provjeriti znaju li djeca brojeve hitnih službi, adresu stanovanja i važne kontakte).

> Pravila za sigurnost na internetu:

>> Ne dijeliti osobne podatke online, posebno slike i video sadržaje.

>> Ne komunicirati s nepoznatim osobama.

>> U slučaju uznemiravanja odmah obavijestiti roditelje.

>> Upozoriti djecu na nedopustivo ponašanje na internetu (ismijavanje, širenje mržnje, prijetnje i sl.)

> Dodatni savjeti:

>> Poštujte sigurnosne protokole:

>> Uvijek koristite sigurnosne pojaseve u automobilu.

>> Pazite na sigurnost u prometu.

>> Osigurajte dom (provjeriti brave na vratima i prozorima, imati osnovnu opremu za prvu pomoć, po potrebi zatražite savjet stručnjaka za tehničku zaštitu, odnosno postavljanje video-nadzora i protu-pravalnih sustava).

IZVORI INFORMACIJA

Često spominjemo strane primjere pristupa sigurnosti djece, uključujući posebna izdanja, knjige, brošure, kao i izvore na internetu. Iako kod nas nema previše sadržaja za djecu i uputa za roditelje kako prići pitanjima o sigurnosti, (a da pri tome ne uplašimo svoje najmlađe), primjeri ipak postoje.

Slikovnica „Što bi djeca trebala znati o sigurnosti?“ čiji su autori Jennifer Moore-Mallinos i Gustavo Mazali koja je primjer uputa o načinu komuniciranja o sigurnosnim problemima s djecom prevedena je na Hrvatski i možete je posuditi u bibliotekama.

Također vam možemo preporučiti seriju knjiga za najmlađe našeg čuvenog autora za djecu Mladena Kušeca. Biblioteka se sastoji od četiri slikovnice pod zajedničkim nazivom „Budimo sigurni“, u kojoj su izdanja: „U školi“, „Kod kuće“, „Na cesti“ i „U parku“.

Zanimljiva je i slikovnica „Zekina pustolovina u šumi“, nastala u suradnji Ministarstva unutarnjih poslova i Zaklade AMBER Alert Europe, koja poučava djecu važnim sigurnosnim savjetima kako bi se spriječio njihov nestanak. Zastrašujući podatak da svake godine u Europi nestane 300.000 djece tjera nas da shvatimo koliko je važno od rane dobi učiti djecu vještinama i znanjima koja su im potrebna da ostanu sigurna. Slikovnicu možete besplatno skinuti OVDJE.

Za djecu od 4 do 8 godina u knjižnicama možete naći i zbirku „Kratke priče za hrabrice“. Ova slikovnica sadrži jedanaest kratkih priča u kojima su glavni likovi razne životinje. Priče su ohrabrujuće, a opisuju situacije koje mogu biti neugodne ili zastrašujuće za pojedinu djecu. Prvi dan škole, strah od visine ili ulaska u more, vršnjačko ruganje i zadirkivanje, samo su neke od njih, a završetak svake priče donosi ohrabrujuće poruke i razrješenje određene problemske situacije.

Zaključak je – potražite literaturu i savjete o tome kako s djecom razgovarati o problemima sigurnosti na način prilagođen uzrastu, a istovremeno i sami razmislite o mjerama koje ćete primijeniti u obitelji.

 

(Ilustracija: Freepik AI)

/od
Stadium soccer fans emotions portrait
,

I koncerti na meti terorista!?

Sigurnost na masovnim javnim priredbama aktualna je tema. Sjećamo se koncerta svjetski popularne američke pjevačice Taylor Swift koji su ne tako davno trebao održati u Beču, a otkazan je zbog planiranog terorističkog napada!

Čovjek bi rekao – pa kuda ide ovaj svijet ako su meta napada postali mladi ljudi željni zabave i popularna pjevačica? No, moramo se pomiriti s činjenicom da su i takve pojave postale dio čuvenog pojma “novo normalno”, koji govori o tome da je nešto nekad nezamislivo u današnjem poludjelom svijetu na žalost postalo gotovo normalno.
Iako ne znamo sve detalje o pripremi ovog napada, dobar je to primjer koji ukazuje na važnost djelovanja sigurnosnih službi, ali i potrebu samih građana da razmišljaju o rizicima čak i kada se idu zabaviti i uživati u glazbi. Međutim, strah od tragedije i osjećaj nesigurnosti u situacijama kada bi bezbrižno trebali uživati upravo je po definiciji cilj terorizma. Na neki način, zločinci su uspjeli postići neke od ciljeva i prije nego se napad uopće dogodio. Upravo zbog toga moramo usvojiti novi način ponašanja i razmišljanja. Ne smijemo dopustiti da nam užitak i raspoloženje pokvari vlastita procjena rizika odlaska na koncert, putovanja, druženja i ostalog što nam je važno. Sigurnost nam mora postati rutina kao kada u slučaju loše prognoze vremena automatski uzimamo kišobran, bez da kukamo što će možda danas biti kiše i time si nepotrebno pokvarimo raspoloženje.
Zbog toga – razumno koristite savjete o sigurnosti, rutinski se pridržavajte osnovnih pravila i uživajte bez razbijanja glave razmišljanjima što vam se sve moglo dogoditi, a ipak nije.

Na žalost, o pravilima ponašanja i mjerama sigurnosti na svim masovnim priredbama (utakmice, koncerti i sl.) obično se u javnosti govori tek nakon što se dogodi nesreća.

Sve češće stranice novina pune izvještaji o nasilju na sportskim priredbama, koncertima i masovnim zabavama. Ne tako davno i hrvatska je policija nakon napada huligana morala upotrijebiti i vatreno oružje. U javnosti se još jednom razvila polemika između “naših i njihovih”, a huškanje, manipulacije i laži na društvenim mrežama dovedeni su do usijanja. Naravno, činjenice nikog ne zanimaju, a “mediji” trljaju ruke kao i uvijek kada dođe do sukoba koji znače koji klik ili nekoliko kuna više.

Uvijek se nakon nereda na stadionima gdje se održavaju sportske i glazbene priredbe uz prisustvo velikog broja ljudi postavljaju ista pitanja. Možemo li na utakmicu ići uživati i zabaviti se ili trebamo strahovati od nasilja. Iako postoji zakonska regulativa, dovoljan broj policajaca i zaštitara, striktna međunarodna pravila za organizaciju priredbi, te iskusni profesionalci koji se bave procjenama sigurnosti – incidenti se i dalje događaju.

U javnosti postoje brojne rasprave, ali i dokumenti o sigurnosti na masovnim okupljanjima, no radi se uglavnom o temama iz perspektive organizatora, a malo je informacija o sigurnosti iz perspektive gledatelja, pa ćemo u budućim tekstovima više pisati o pojedinačnim primjerima. Ovo su neki od savjeta za gledatelje:

>  Planirajte i koordinirajte cijeli događaj (tko ide, gdje i kada se nalazite, gdje su ulazi, javite se ostalima kada se udaljujete iz grupe).

>  Upoznajte prostor (dobro pogledajte nacrt stadiona ili dvorane, oznake gdje su izlazi za nuždu, položaj toaleta i ugostiteljskih objekata).

>  Dogovorite detalje (ako ste u grupi, prije i za vrijeme priredbe ili utakmice dogovorite detalje o tome gdje ćete se kretati, gdje se naći ako se izgubite, kako najbrže i najsigurnije izaći, možda pričekati s izlaskom nakon završetka priredbe, dok se gužva ne raščisti).

>  Kretanje u masi (držite se ruba kojim se kreće masa, ali ne preblizu zidovima i preprekama, u slučaju da vas guraju pripremite ruke na prsima da se možete odgurnuti ili napraviti mjesta za disanje, držite se s ostalima ako ste u grupi, gledajte kud stajete koliko je moguće i svakako pazite da ne padnete).

>  Oprez na kritičnim točkama (posebno se to odnosi na prve redove na koncertima gdje se velika masa ljudi gura naprijed i prijeti da vas zgnječi pritiskom uz ogradu, ali i prilikom izlaza nakon priredbe kada svi odjednom žele izaći).

>  Incidenti (čim primijetite da bi moglo doći do incidenta, tučnjave, paleži, masovnog naguravanja ili sl., polako se udaljite i odmaknite od nereda po mogućnosti prije nego dođe do eskalacije. Poseban je oprez potreban u slučaju masovne panike, kada se ljudi naglo pokrenu i počnu bježati, bez obzira da li je stvarno izbio požar, ili se u prostoriji pojavio dim. U takvim se slučajevima pokušajte udaljiti pazeći pri tome da ne upadnete u gužvu iz koje nećete moći izaći).

>  Zaštitite djecu (bez obzira jesu li vaša), na njihovu sigurnost treba posebno paziti, pa i ako se radi o nepoznatim mališanima. Uvijek u slučaju nereda pazite na mlađe i slabije od sebe.

>  Umjereno s alkoholom (iako je uobičajeno popiti na utakmici, a posebno na koncertu, vrlo je rizično kretanje u masi u pijanom stanju, pa se u tom slučaju držite po strani).

>  Ne nosite zabranjene stvari i vrijednosti (pirotehnika, predmeti koji mogu nekoga ozlijediti, a ponekad su zabranjeni kišobrani, oprema za snimanje i sl., pa se pridržavajte uputa organizatora).

>  Ne ulazite u sukobe sa službenim osobama (ponekad se dogodi da se zaštitari i drugo službeno osoblje ne ponašaju profesionalno, ali ne stvarajte veći problem nego što je već nastao. Posebno u slučaju policijske intervencije u masi – budite svjesni da u gužvi i neredu policajci ne mogu uvijek u metežu procijeniti odgovornost pojedine osobe, te zbog toga često stradaju nevini. Ni slučajno ne ulazite u rasprave, nego se što prije udaljite i poštujte zapovjedi policije).

>  Prije polaska na priredbu provjerite pouzdane izvore informacija (organizator, službe sigurnosti, mediji) i potražite eventualne informacije o problemima u prometu ili druge informacije o sigurnosti i pridržavajte se službenih uputa.

>  Pijte dovoljno tekućine (provjerite kakva pakiranja su dopuštena na pojedinoj priredbi ili utakmici, jer je i unošenje plastičnih boca s vodom često zabranjeno zbog mogućeg bacanja takvih predmeta i nastanka ozljeda, a na unos tekućine treba posebno paziti kod velikih vrućina, kada se ljudi jednostavno zaborave rehidrirati, pa može doći i do nesvjestice).

>  Oprez ako ste u blizini zvučnika (snažni zvučnici mogu biti opasni i trajno oštetiti sluh, pa je dobro u džepu imati čepiće za zaštitu sluha, posebno za najmlađe posjetitelje, jer ćete ih u slučaju intenzivne buke moći upotrijebiti tako da ne smanjite doživljaj, a ipak se zaštitite).

(Fotografija: Master1305/Freepik)

/od
Huligan
,

Grčki poučak

Ubojstvo u sukobu ekstremnih navijačkih skupina i međunarodni skandal u Grčkoj, uoči nogometne utakmice grčkog i hrvatskog kluba koja se trebala održati u Ateni, još jednom je ukazao na važna pitanja javne sigurnosti.

Nije nam potreban Pitagora da izračunamo rizike incidenata kod masovnih nereda. Na stranicama našeg portala pisali smo o pitanjima sigurnosti na stadionima (možete pročitati OVDJE), kao i o rizicima na putovanjima bez pripreme (možete pročitati OVDJE) , ali je i ovaj novi tragični incident povod za analizu.

Razina javne sigurnosti

Iako se Grčka kao i većina država EU smatra sigurnom (na listama raznih procjena sigurnosti država obično se nalazi nešto ispod Hrvatske), očito je da grčki represivni sustav ima problema s kontrolom nereda (naravno Grčka u tome nije jedina), da ima dosta propusta u sigurnosnim službama, da je tamošnje zakonodavstvo pokušalo na to odgovoriti donošenjem rigoroznih zakona (za sada bez većeg uspjeha), ali i to da istražni organi, kao ni pravosuđe nisu baš na nivou kakav bi se očekivao od države koja se smatra jednim od temelja zapadne civilizacije. I takvi događaji sugeriraju vam da se prije putovanja informirate o aktualnoj situaciji na odredištu.

Sigurno putovanje

Sve navedene elemente treba uzeti u obzir i prije putovanja se pripremiti za izbjegavanje mogućih problema. Iako ekstremne navijačke skupine tzv. ultrasa (talijansko porijeklo naziva), koje obično nazivaju i huliganima (britansko porijeklo), ili članovima torcide (latino-američkog porijekla, nevezano za splitske navijače) u pravilu ne napadaju „civile“ odnosno obitelji koje dolaze na utakmice, kao ni slučajne prolaznike, ipak područja na kojima se mogu očekivati neredi treba izbjegavati. Razumije se da to nije uvijek moguće jer se suprostavljene ekstremne skupine (često radi izbjegavanja policije) dogovaraju o neočekivanom mjestu sukoba, što se lako može pretvoriti u kaos u kojem stradaju i nevini.

Tome treba dodati i moguće štete na imovini, najčešće automobilima, javnom prijevozu ili izlozima, koji također često stradaju kada se iz nekog razloga i na taj način kanalizira bijes ultrasa. To znači da dodatnu pažnju trebamo posvetiti vrstama osiguranja imovine (ili od nesretnih slučajeva) i provjeriti koji su slučajevi izuzeti od police koju smo platili.
Ekstremne skupine ponekad se u svojim borbenim akcijama sa suparnicima koriste nekim principima vojne organizacije, hijerarhije, upravljanja, koordinacije i sličnih elemenata, pa ako se tome doda nasilničko ponašanje i hladno oružje, jasno je da se radi o problemu kojeg treba ozbiljno shvatiti.

Mada sve navijačke skupine nisu ekstremne i nasilje im nije cilj, posebna je tema lakomislenost turista koji se neinformirani o rizicima upuštaju u avanture kao što je slikanje i snimanje huligana što može dovesti do tragedije. Ne činite to, jer snimanje nereda može biti shvaćeno prijetnjom (zbog moguće identifikacije i prijave policiji) i izazvati napad na vas.

Političko okruženje i mediji

Stručnjaci koji prate takve ekstremne skupine kažu da su one često (iako ne uvijek) povezane s različitim ideološkim predznacima, od ultradesničarskih i neonacističkih, ali i ultraljevičarskih skupina, te onih koje se bore protiv trendova neumjerene kapitalističke komercijalizacije sporta i zalažu za veći utjecaj navijača (što se načelno čini razumljivim), pa sve do huligana kojima prikriveno upravljaju obavještajne službe koje ih koriste za svoje potrebe.

Također treba reći da su posebno opasni česti običaji medija i korisnika na društvenim mrežama koji s različitim ciljevima objavljuju lažne vijesti i poluistine, huškaju suprostavljene strane, pa i stanovnike cijelih država – jedne protiv drugih, nakon čega u pravilu reagira i politika, pa se situacija može dodatno zakomplicirati. To je važno znati jer su usprkos principima demokratske diobe vlasti, policije, tužilaštva i pravosuđa u većini država često više ili manje pod utjecajem politike, što zbog pritisaka i političkih igara može dovesti do situacije da ni krivi ni dužni završite u zatvoru. Povod naravno ne mora uvijek biti nogomet, jer se pravne zavrzlame (kao što smo vidjeli i u slučaju posvajanja djece iz Afrike) često mogu pretvoriti u noćnu moru, bez obzira na to koliko ste krivi ili nevini. Takve slučajeve ne možete predvidjeti, ali je važna svijest o riziku kao i priprema za mjere kojima se takve situacije mogu spriječiti ili barem ublažiti.

O tome kakve posljedice može izazvati histerija izazvana u javnosti dovoljno govore vijesti o zabrinutosti roditelja čija djeca se spremaju na maturalno putovanje u Grčku i mogućim problemima koje bi mogli imati samo zato što dolaze iz Hrvatske. Možemo se nadati da će nakon svega ipak prevladati razum, ali i to da će nadležne službe odraditi potrebne pripreme kako bi se izbjegli bilo kakvi incidenti.

Zbog svega toga, bez obzira gdje idete – važno je informirati se prije puta o stanju na odredištu, koristeći između ostaloga i linkove koje možete naći na našem portalu (o sigurnosti na putovanju možete pročitati OVDJE).

(Foto ilustracija: user18526052 / Freepik)

 

 

 

/od