Objave

Živimo u doba post-istine, a za posljedice se treba pripremiti.     

Kao što smo već pisali na našim stranicama (možete pogledati OVDJE), laži, dezinformacije, manipulacije, hibridne prijetnje, zloupotrebe novih medija i pomahnitale društvene mreže – postali su toliki problem da smo čini se zaboravili što je to istina. Post-istina je stvarnost.
Iako se o svemu tome može raspravljati kao o nekoj vrsti trenutnog društvenog ludila, kada se radi o sigurnosti, posljedice sustavnog širenja laži mogu imati ozbiljne posljedice, pa nikad nije dovoljno upozorenja da trebamo biti svjesni što nam se sprema.

Nekad su za istinom tragali filozofi, a danas se radi o temi koja, kao da je to potpuno nova riječ, izaziva pažnju javnosti i medija (kakvi god oni bili). Laži su postale toliko dominantne i teško prepoznatljive da su čak i knjige s tom tematikom postale popularne. Zanimljiva su novija djela u rasponu od zezancije u kojoj ima puno istine kakva je na primjer duhovita knjiga Toma Phillipsa „Istina – kratka povijest totalnih kenjaža“, pa do bestselera švedske znanstvenice Ase Wikforss „Alternativne činjenice – o znanju i njegovim neprijateljima“.

Međutim, dok vrhunski intelektualci i znanstvenici pokušavaju shvatiti što se to dovraga s nama događa, svijetom se šire ratni sukobi, luđaci na vlasti najavljuju korištenje atomske bombe, a priroda nam nakon sustavnog uništavanja naše planete prijeti globalnom katastrofom. Nakon svega toga, od depresije se pokušavamo zaštititi pjevušeći onu poznatu „Du, du, du, nema nam pomoći“…

Ipak, laži nisu nova izmišljotina, one zapravo žive s nama oduvijek, pa nije slučajno da često kao primjer koristimo Machiavellija koji je još 1521. godine napisao: „Već dugo nisam rekao ono u što vjerujem, niti vjerujem u ono što govorim, a ako slučajno i kažem neku istinu, sakrijem je između toliko laži da ju je vrlo teško pronaći.“

No, danas čak i roboti znaju da su lažne vijesti koje se prenose internetom opasne. Za provjeru smo umjetnoj inteligenciji postavili pitanje – koje su to opasnosti? Usljedio je odgovor:

Povećana pojava lažnih vijesti na internetu predstavlja ozbiljne opasnosti koje utječu na društvo, demokratske procese i individualno ponašanje. Neke od najvećih prijetnji su:

1. Erozija povjerenja u medije i institucije
Lažne vijesti stvaraju nepovjerenje u novinarstvo, političke institucije i stručnjake. Kada su ljudi stalno izloženi netočnim informacijama, postaju skeptični prema pouzdanim izvorima, što slabi društvenu koheziju i povjerenje u demokratske procese.

2. Polarizacija društva
Lažne vijesti često se ciljano šire kako bi pojačale postojeće društvene podjele, potičući sukobe i ekstremizam. Ove vijesti mogu manipulirati emocijama ljudi, stvarajući snažnije osjećaje ljutnje, straha ili mržnje prema određenim skupinama ili pojedincima.

3. Utjecaj na demokratske procese
Lažne vijesti mogu ometati izbore i političke procese širenjem dezinformacija o kandidatima, političkim strankama ili ključnim pitanjima. Dezinformacije mogu manipulirati glasače ili utjecati na njihovo povjerenje u izborne rezultate, što može destabilizirati demokracije.

4. Manipulacija javnim mišljenjem
Kreatori lažnih vijesti mogu usmjeravati javnost prema određenim političkim ili ekonomskim ciljevima. Lažne informacije se često šire kako bi se manipuliralo mišljenjem javnosti u korist određenih interesa, poput podrške određenim zakonima, proizvodima ili političkim pokretima.

5. Štetni zdravstveni i sigurnosni rizici
Lažne vijesti o zdravlju, poput dezinformacija o cjepivima ili pandemiji COVID-19, mogu dovesti do opasnih posljedica. Dezinformacije mogu uzrokovati nepovjerenje u medicinske stručnjake i zdravstveni sustav, što može dovesti do manjeg broja cijepljenih, lošijih zdravstvenih ishoda ili ignoriranja sigurnosnih preporuka.

6. Ekonomske posljedice
Lažne vijesti mogu imati izravne ekonomske učinke, poput širenja dezinformacija o tvrtkama, tržištima ili proizvodima, što može dovesti do pada cijena dionica, gubitka povjerenja potrošača ili destabilizacije tržišta.

7. Hibridne prijetnje i kibernetička sigurnost
Lažne vijesti često su dio šire strategije hibridnog ratovanja, u kojem se koriste zajedno s cyber napadima kako bi se destabilizirale države. Ove informacije mogu poticati paniku, nesigurnost ili društveni kaos, što ugrožava sigurnost cijelog društva.

8. Pojava tzv. “post-istine”
U “post-istinskom” društvu, emocije i osobna uvjerenja postaju važniji od činjenica. To potiče okruženje u kojem ljudi biraju informacije koje im odgovaraju, bez obzira na to koliko su one točne, što može ometati racionalnu raspravu i donošenje odluka.
Ove opasnosti naglašavaju važnost promicanja medijske pismenosti, poticanja kritičkog razmišljanja i podrške zakonodavnim mjerama za suzbijanje širenja dezinformacija.

Dakle, roboti znaju zašto laži mogu biti opasne, a ljudi na to samo odmahuju rukom. Postoje nebrojene rasprave o tome zašto su nam laži zanimljivije ili u nekim slučajevima čak i draže od istine. Posebno se čovjek zamisli kada pročita teze o tzv. nihilizmu činjenica (Asa Wikforss, „Alternativne činjenice“), koje su postale posebno aktualne s dolaskom Donalda Trumpa na političku scenu 2016., godine. Opće je poznato da je bivši, ali i novoizabrani predsjednik SAD sklon iznošenju potpunih laži i besmislica (prema evidenciji Washington posta u vremenu od 2017. do 2021. iznio je više od 30.000 neistina i dezinformacija ), no rezultat svega nije bilo opće ismijavanje i propast na izborima nego upravo suprotno. Trump je time pridobio polovicu birača koji su tada izašli na izbore (2016. približno 63 milijuna, a 2020. čak 74 milijuna amerikanaca glasalo je za Trumpa), a na upravo održanim izborima ostvario je još bolje rezultate.

Treba biti realan – danas pronaći političara koji ne laže ravno je dobitku na lotu, a sve češće je njihova dobitna kombinacija upravo u tome – što više lažem, to više glasova dobijam. Na prvi pogled čini se nelogičnim, posebno ako se sjetimo poznate izreke „Možeš neko vrijeme lagati neke ljude, ali ne možeš svo vrijeme lagati svima” čiji je autor navodno Abraham Lincoln, no čini se da ta izreka danas, u vrijeme umjetne inteligencije i ljudske gluposti više ne vrijedi.

Izraz “post-istina” (eng. post-truth) prvi put je zabilježen 1992. godine, kada ga je koristio američki dramatičar Steve Tesich u eseju za časopis The Nation. Tesich je izrazom “post-istina” opisao način na koji su javnost i političke elite u SAD-u počeli ignorirati činjenice koje su u suprotnosti s dominantnim narativima, posebno nakon afera poput Irangatea i Zaljevskog rata. Taj je izraz postao posebno popularan tijekom 2016. godine, kad su se u kontekstu Brexita i američkih predsjedničkih izbora počele koristiti dezinformacije i manipulativne informacije za oblikovanje javnog mnijenja. Te je godine Oxford Dictionaries izraz “post-truth” proglasio za riječ godine, definirajući ga kao okolnost u kojoj “objektivne činjenice imaju manji utjecaj na oblikovanje javnog mišljenja nego apeliranje na emocije i osobna uvjerenja”.

Danas se izraz “post-istina” koristi za opisivanje razdoblja u kojem su emocionalna i politička uvjerenja važnija od stvarnih činjenica, što pridonosi širenju dezinformacija i polarizaciji javnosti na društvenim mrežama i u tradicionalnim medijima.

Možda jedan od razloga poplave laži oko nas leži u tzv. političkoj korektnosti, pretjeranom oprezu da se nekog ne uvrijedi ili izvrgne sramoti, a to (bez obzira na činjenice) može dovesti i do sudskog spora. U slučaju američkog predsjednika, prilikom njegovog prvog izbora 2016. godine razvila se burna rasprava u mainstream medijima gdje su novinari tražili tumačenja pojma laži. U Engleskom jeziku naime (kao i u Hrvatskom) značenje pojma laž definirana je kao tvrdnja koja je svjesno i namjerno izrečena kao neistina s ciljem obmanjivanja. Dakle, ako vam neko ne dokaže da ste lagali svjesno i namjerno (što je prilično teško jer „lagatelj“ uvijek može reći da nije znao ili nije namjeravao) možete ga tužiti. Zaključak je dakle – laži koliko želiš, a poslije se uvijek možeš praviti lud.

I najnoviji hrvatski sukob između predsjednika države i vlade u kojem se iznose obostrane optužbe za laži o sudjelovanju hrvatskih časnika u NATO programu pomoći Ukrajini, zapravo je više od pukog političkog prepucavanja i pokazuje kako obmane postaju opasne kada se radi o pitanjima nacionalne sigurnosti, ali i posljedicama za svakoga od nas.

Nakon svega, ako se pitate kome uopće danas možemo vjerovati, postoji odgovor i na to pitanje. Naime, prema istraživanjima psihologa (tzv. „false belief test“, Wimmer i Perner, 1983.) dijete sa tri godine ne razumije da netko drugi uopće može nešto pogrešno shvatiti. Četverogodišnjak to već može, pa se polako stvaraju pretpostavke za shvaćanje greške, pa i laži, te se nameće logično rješenje. Ako želite biti sigurni da vas ne lažu – ne razgovarajte s onima koji su stariji od četiri godine.

(Ilustracija: Freepik AI)

Dezinformacije postaju jedna od najznačajnijih prijetnji sigurnosti.  

Za sve teme sigurnosti izuzetno je važna pouzdanost informacija. Za postupanje u kriznim situacijama obično se kaže da su najvažnije tri grupe aktivnosti – jedna je planiranje i pripremanje, druga je opremanje i osiguravanje preduvjeta zaštite, a treća je istinito i vjerodostojno informiranje o situaciji.

Na prvi pogled danas je do detaljnih podataka o bilo kojoj temi lakše doći nego ikad prije, no s druge strane poplava lažnih vijesti, namjernih ili slučajnih grešaka u prenošenju informacija, velike količine poluistina i laži, koje su prisutne na svim područjima, toliko se proširila da je potrebno uložiti puno truda, vremena i sredstava, a često i koristiti modernu tehnologiju da dođemo do prave istine.

U javnom prostoru sve su prisutnije metode i tehnike specijalnog rata (pojmovi kao hibridni, kibernetički i psihološki rat) danas se koriste za stvaranje lažnih slika u javnosti koje su ponekad potrebne često spominjanim, a rijetko definiranim „centrima moći“, no zbog dostupnosti moderne tehnologije koja je omogućila masovno komuniciranje uz neznatne troškove – nekad se radi i o prozaičnim razlozima, skupinama i pojedincima željnih moći ili postizanju prizemnih dnevnih ciljeva, ali je često riječ i o – običnoj ljudskoj gluposti.

Problem je u tome što nije uvijek lako odrediti koja je prava pozadina informacija koje dobijamo, pa se sve češće koriste različiti računalni alati, softveri, umjetna inteligencija (kada već nemamo vlastitu) i cijele profesionalne organizacije za provjeru činjenica. Naravno, nakon provjere vjerodostojnosti na udaru su organizacije koje obavljaju provjeru, pa ih se optužuje za manipulaciju, te se priča vrti u krug vječnih međusobnih optužbi.

Poseban je problem pojava lažnih informacija u izvanrednim situacijama kakva je na primjer pojava novih zaraznih bolesti u trenutku kada još nisu dostupne višestruko provjerene znanstvene informacije, ili se i sami stručnjaci ne slažu o načinima riješavanja problema. Svi jedni drugima viču – “Fake news!” To je dovoljno da se u javnosti gomilaju zbunjujuće i kontradiktorne informacije, pa ljudi ne znaju kome vjerovati.

Novije analize komunikacijskih stučnjaka govore o pojavi infodemije (pojma nastalog od riječi informacija i epidemija) koja se danas između ostalog opisuje i kao pojava i širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

Infodemija – širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

S obzirom na ozbiljnost situacije, u analizu vjerodostojnosti sve više uključuju se i znanstvenici koji govore o vrstama informacijskih poremećaja, razlikama između dezinformacija s namjerom, misinformacija s nenamjernom greškom i malinformacija sa zlonamjernim informacijama s namjerom nanošenja štete. Najpoznatiji slučajevi koji su i danas predmeti analiza su – kampanja Brexit za izlazak Velike Britanije iz EU, predsjednički izbori i manipulacije koje su dovele do provale u američki kongres, kao i dezinformacije o pandemiji, a ništa manje niti aktualna agresija na Ukrajinu u kojoj se uz vojne sukobe vodi široki obavještajni globalni rat informacijama i dezinformacijama.

Ipak, koliko god teme portala portala o sigurnosti bile ozbiljne, važno je zadržati pozitivan stav i ne dozvoliti zasićenje negativnim informacijama, strahom i stalnom zabrinutošću, jer i to može imati (i već ima) negativne posljedice na kvalitetu života, ali i na odgovarajuću reakciju u situacijama kada je potrebna „hladna glava“.

Dakle, ne radi se ovdje o „crnoj kronici“ sa isključivo lošim vijestima, nego upravo suprotno – pokušaju da se objektivno informiraju i smire ljudi, ali i nauče da u kritičnim situacijama mogu razmišljati staloženo i donositi prave odluke i onda kada to nije jednostavno.

Posebno je važno ne plašiti djecu i mlade, te im sav razgovor o negativnim temama na pravi način prezentirati kroz igru i zabavu, te prilagođenu uzrastu, pa i tu pripremamo primjerene sadržaje. Do tada pogledajte važne informacije na portalu “Medijska pismenost” na ovoj adresi: https://www.medijskapismenost.hr/

Jednostavni načini provjere vjerodostojnosti informacija

Za korisnike koji nisu napredni u korištenju interneta, evo nekoliko metoda koje mogu pomoći (najčešće je potrebno znanje engleskog jezika ili se možete poslužiti alatima za prevođenje):

->  Provjera izvora informacije: Ako neka informacija dolazi iz nepoznatog izvora ili se ne navode izvori u članku, moguće je da je informacija sumnjiva. Korisno je provjeriti podatke na poznatim stranicama za provjeru činjenica, kao što su snopes.com, politifact.com, factcheck.org i domaći resursi poput stranice faktograf.hr.

->  Provjera autentičnosti slika i videozapisa: U slučaju slika ili videozapisa, alati kao što su Google Reverse Image Search ili TinEye mogu pomoći u identifikaciji izvora slike ili ranijih pojavljivanja kako bi se provjerilo jesu li sadržaji autentični ili izvučeni iz konteksta.

->  Provjera na platformama za fact-checking: Na platformama kao što su PolitiFact ili Poynter’s IFCN (International Fact-Checking Network) može se pronaći provjera različitih viralnih vijesti ili izjava. Posebno su korisne za brzu provjeru popularnih tema kao što su političke izjave ili tvrdnje o zdravlju.

->  Pažljivo čitanje naslova i “clickbait” taktika: Mnoge lažne vijesti koriste senzacionalističke naslove kako bi privukle pažnju. Ako naslov djeluje nevjerojatno ili previše šokantno, često je korisno pročitati cijeli članak i usporediti ga s drugim izvorima prije nego što zaključimo o njegovoj vjerodostojnosti.

->  Dodatni alati i proširenja: Postoje proširenja preglednika kao što su NewsGuard i Trusted News koja ocjenjuju vjerodostojnost izvora vijesti u stvarnom vremenu. Ta proširenja su jednostavna za korištenje i mogu pomoći korisnicima da izbjegnu nepouzdane izvore dok pretražuju internet.

Uz sve navedeno, morate biti svjesni da provjera činjenica nije jednostavan posao, kao i toga da se i uz najbolje namjere svakome može potkrasti greška, no službene stranice dužne su objaviti vlastite eventualne greške. Također treba biti jasno da su svi “Fact-Checkeri” izloženi neviđenim kritikama i uvredama, najčešće od ljudi i organizacija koje i same šire dezinformacije, pa se ponekad čini da je nemoguće procijeniti tko je u pravu. Naravno, upravo je to nepovjerenje i opća zbunjenost jedan od ciljeva profesionalnih organizacija za širenje dezinformacija, kao i kriminalnih skupina koje dobro žive od prevara koje im uspiju.

Zato ne zaboravite – dobro provjerite svaku informaciju koja se tiče vaše sigurnosti.

 

Ilustracije: (pch.vector/Freepik)