Objave

, ,

Tko štiti našu djecu?

Morala se dogoditi tragedija u zagrebačkoj školi da bi političari, po tko zna koji put, počeli tražiti odgovore na pitanja o sigurnosti koja su im odavno na stolu.

Planovi postoje

Da stvar bude gora, zahvaljujući stručnjacima na području sigurnosti, postoji cijeli niz dobro dokumentiranih studija o sigurnosti obrazovnih institucija u Hrvatskoj i EU, koje je odavno trebalo provesti. Jedan (ne i jedini) od takvih primjera je i lokalni projekt „Samobor siguran grad“ koji je 2006. godine izradio Željko Matejčić, (danas security manager u firmi Tara K9 Security, inače stručni suradnik portala Sigurno.info, o čemu više informacija možete naći OVDJE) u kojem su razrađeni svi detalji zaštite na području grada koje nalaže struka, a ipak nije proveden iz političkih razloga.

Procjena rizika, kontrola pristupa, video-nadzor, sigurnosne vježbe, edukacija osoblja i djece, suradnja s lokalnom zajednicom i policijom, detaljni protokoli koji opisuju sve vrste sigurnosnih prijetnji, što i tko u pojedinoj situaciji treba poduzeti, kao i sve ostale mjere potrebne da se obrazovne institucije zaštite na profesionalni način, odavno postoje i spremne su za provedbu. Sada, nakon tragičnog događaja u osnovnoj  školi Prečko u Zagrebu, preko noći se traže hitna riješenja.

Površne instant rasprave o nekim detaljima kao što su brave, vrste sigurnosnih ulaznih vrata i vještine koje bi zaštitari u školama trebali imati neće puno pomoći. Umjesto toga, postojeće planove sigurnosti vlast treba financirati (prema izjavama iz Vlade to nije problem) i pobrinuti se za provedbu.

Uz to, nije pitanje samo ulaska u zgradu škole, jer pravi plan sigurnosti uključuje i određivanje zaštite perimetra uključujući školsko dvorište (napad na djecu može se dogoditi i na otvorenom prostoru), u suradnji s policijom nadzor okolice škole uključujući nadzor prometa. Naravno, ne mora uvijek biti riječ i nasilju, oružanom napadu ili potencijalnoj talačkoj situaciji. Djelatnici škole i učenici moraju znati pravila i vježbati postupke u slučaju poplave, požara, potresa, oluje, eksplozije ili prijetnje od opasnih tvari u okolišu, a imali smo prilike iskusiti i opasnosti od širenja zaraznih bolesti. Ako pravila zaštite na radu moraju poštovati zaposlenici na svojim radnim mjestima, moramo i našu djecu pripremiti na opasnosti koje ih čekaju u životu. To naravno ne znači da ih svaki dan moramo plašiti da će doći baba-roga, kao što nas starije redovito nadolazećim smakom svijeta i nikad viđenim nevremenom bombardiraju mediji. Zato se u naprednim društvima mogu naći materijali o sigurnosnim rizicima prilagođeni svim starosnim kategorijama.

Nove prijetnje

Istini za volju treba reći i to da su zbog činjenice da je ovo prvi takav slučaj u Hrvatskoj, dosadašnje procjene rizika najčešće vrlo niskom vjerojatnošću ocjenjivale mogućnost oružanog ili terorističkog napada na obrazovne institucije, pa je sada zbog globalnog ludila koje i nama kuca na vrata potrebno više pažnje usmjeriti na teža i ekstremnija kaznena djela. Osim toga, pokazalo sa da se dio procedura poput vježbi evakuacije u slučaju opasnosti pokazao uspješnim i olakšao izlazak učenika iz škole u trenutcima kada još nije bilo sigurno o kakvom se napadu radi.

Projekti Hrvatskog Crvenog križa pod nazivom „Sigurnije škole i vrtići“ i edukativna platforma „Sigurnija djeca“ također obuhvaćaju odgovore na neka pitanja koja s pravom postavljaju zabrinuti roditelji. No, međunarodne deklaracije, planovi i platforme koje se provode u EU, kao i gotovi projekti hrvatskih stručnjaka slaba su utjeha za žrtve napada i njihove roditelje. Naravno, sada će se isti političari koji su zakazali u organizaciji, financiranju i provedbi svih standarda sigurnosti – pojaviti kao spasioci i „riješiti problem“. Nadamo se ne samo do nove tregedije.

Što možemo sami?

Ipak, treba biti iskren, pogledati se u ogledalo i zapitati – koliko smo kao roditelji posvećeni sigurnosti svoje djece? Koliko roditelja na primjer veže djecu u auto-sjedalicu u skladu s propisima, koliko očeva djeci kupuje i bez nadzora im omogućuje upotrebu petardi i ostale pirotehnike, koliko s djecom razgovaramo (primjereno godinama) o izvanrednim situacijama u kojima bi se mogli naći, uključujući i nasilje u školi, koliko puta smo posprdno govorili o vježbama evakuacije ne samo u školi nego i na radnom mjestu, a da ne govorimo o tome kakav primjer svojim ponašanjem dajemo vlastitoj djeci koja nas gledaju i usvajaju obrasce ponašanja?

Zbog svega toga možemo:

> Angažirati se u školi i putem Vijeća roditelja zatražiti planove i protokol za slučaj izvanrednih situacija u školi, provjeriti jesu li svi zaposlenici educirani za njegovu primjenu, te potaknuti ostale roditelje na roditeljskim sastancima da se aktiviraju u pitanjima sigurnosti vaše djece.

> Inzistirati na provedbi standarda sigurnosti djece, zatražiti kontakt svog kvartovskog policajca i razgovarati o stanju sigurnosti u vašoj okolici.

> Inicirati uvođenje preventivnih programa protiv nasilja i zlostavljanja, pa ako takvi postoje – proučiti ih i provjeriti kako se provode, predložiti edukativne programe o nenasilju, rješavanju sukoba i emocionalnom upravljanju za učenike svih uzrasta, radionice za roditelje i nastavnike o prepoznavanju znakova nasilja ili mentalnih poteškoća kod djece.

> Razgovarati unutar obitelji i na način prilagođen uzrastu objasniti djeci kako postupati u opasnim situacijama u školi, kod kuće, na ulici, u prometu i drugim prilikama.

> Po potrebi zatražiti da škola organizira predavanje o sigurnosti djece na internetu.

> Sami poštovati sigurnosne propise o zaštiti djece.

> Uz stručnu pomoć izraditi procjenu rizika i mogućnosti zaštite svoje obitelji. Nacrt plana sigurnosti za vašu obitelj na primjer može izgledati ovako:

>> Kontakti telefoni članova obitelji (na papiru, imati ih uvijek kod sebe, bez obzira imate li ih već spremljene u mobitelu)

>> Kontakt bliskih osoba za hitne slučajeve (Ime i broj telefona bake, djeda, susjeda ili prijatelja kojem dijete može vjerovati).

>> Hitni brojevi i informacije (Policija: 192, Hitna pomoć: 194, Vatrogasci: 193, Jedinstveni hitni broj: 112)

> Plan postupanja u hitnim situacijama:

>> a) Ako je dijete u školi (slušati upute nastavnika i ostati miran, ne napuštati prostor škole dok se roditelji ili nadležni ne jave, kontaktirati roditelje ili skrbnike ako je sigurno).

>> b) Ako je dijete samo kod kuće (ostati unutar kuće ili stana, zaključati vrata i ne otvarati nikome osim poznatim osobama, kontaktirati roditelje i obavijestiti o situaciji).

>> c) Ako je dijete na ulici (potražiti sigurno mjesto (trgovinu, policijsku postaju, bolnicu), nazvati roditelje ili hitni broj (112), ostati na sigurnom mjestu dok ne stigne pomoć.

>> Dogovor o sigurnim lokacijama (unutar kuće/stana: sigurna soba ili podrum za sklonište u slučaju prirodnih nepogoda, izvan kuće: dogovorena lokacija u susjedstvu (npr. kuća prijatelja, igralište), vanjski kontakt – ako je moguće, imati dogovor s bliskom osobom koja živi u drugom dijelu grada ili mjestu za prihvat u slučaju evakuacije.

>> Dogovorite “Sigurnu riječ” za obitelj (odredite tajnu riječ koju će članovi obitelji koristiti u slučaju hitne situacije, na primjer „zvono“, kao signal da je situacija ozbiljna, u slučaju da ne možete otvoreno razgovarati).

>> Organizirati obiteljske simulacijske vježbe (ovisno o uzrastu to može biti i u obliku igre):

>> Simulirati situacije poput evakuacije zbog potresa ili postupanja u slučaju požara.

>> Preporučljivo je da provodite vježbe dva puta, ili najmanje jednom godišnje.

>> Provjera znanja djece (provjeriti znaju li djeca brojeve hitnih službi, adresu stanovanja i važne kontakte).

> Pravila za sigurnost na internetu:

>> Ne dijeliti osobne podatke online.

>> Ne komunicirati s nepoznatim osobama.

>> U slučaju uznemiravanja odmah obavijestiti roditelje.

> Dodatni savjeti:

>> Poštujte sigurnosne protokole:

>> Uvijek koristite sigurnosne pojaseve u automobilu.

>> Pazite na sigurnost u prometu.

>> Osigurajte dom (provjeriti brave na vratima i prozorima, imati osnovnu opremu za prvu pomoć, po potrebi zatražite savjet stručnjaka za tehničku zaštitu, odnosno postavljanje video-nadzora i protu-pravalnih sustava).

Sve su to pitanja vezana uz kulturu sigurnosti koja nam nije baš na visokoj razini, pa je i to tema za razgovor. Zato su stranice portala Sigurno.info jedan od načina da pokušamo potaknuti razmišljanje o vlastitoj i sigurnosti svoje obitelji i bližnjih.

(Ilustracija: Freepik AI)

/od

Internet je pao, a mene su prevarili!

Nakon sve učestalijih informacija o ozbiljnim problemima uzrokovanih padovima informatičkih sustava, prijevarama i hakerskim napadima s ozbiljnim financijskim i sigurnosnim posljedicama, počeli smo sve osobnije shvaćati rizike koje nose kompjutori i moderna tehnologija.

S nepoznatog broja stiže vam poruka: “Bok mama, pokvario mi se mobitel, molim te pošalji mi poruku na ovaj broj…” Pa, tko ne bi poslao poruku djetetu u nevolji. Čak i ako niste ničija mama htjeli bi pomoći djetetu. U takvoj situaciji zaboravimo na savjete da pazimo na prijevare…

Temu informatičke ili kibernetičke sigurnosti većina „običnih“ građana doživljava kao nešto rezervirano za profesionalce i velika poduzeća. Međutim, u situacijama kada ne možete dobiti lijek koji trebate, obaviti medicinski zahvat, koristiti mobitel ili kompjutor, podići novac na bankomatu, pa čak niti kupiti kartu za prijevoz – stvari postaju ozbiljnije. S obzirom da su računala svugdje oko nas i gotovo da nema područja na kojem ne obavljaju ključne poslove – rizici su brojni. Naravno, u pitanjima tzv. kritične infrastrukture (struja, voda, promet, komunikacije i sl.) o kojoj brinu državne institucije i same organizacije koje imaju IT infrastrukturu, probleme rješavaju profesionalci i oni koji su za to ovlašteni, ali i građani trebaju biti svjesni svoje uloge i mogućnosti zaštite.

Ipak, ne radi se uvijek o napadima hakera i kriminalnih skupina, jer ne treba zaboraviti i nenamjerne greške (kao što je bio nedavni problem s Windowsima) ili padove sustava zbog nedovoljnog ili neprofesionalnog održavanja, kada posljedice također mogu biti zabrinjavajuće za stanovništvo.

PRIJEVARE
Međutim, ono na što kao korisnici usluga možemo obratiti pažnju su krađe identiteta odnosno vaših osobnih, financijskih ili sigurnosnih podataka pomoću kojih vas mogu opljačkati. Kriminalci ih najčešće obavljaju na tri načina:

Vishing je telefonska prijevara u vas kojoj prevaranti zovu i pokušavaju navesti da otkrijete svoje podatke ili da im uplatite novčana sredstva.

Phishing su prijevare u kojima vam kriminalci šalju lažne poruke elektronske pošte kojima vas pokušavaju navesti da im otkrijete svoje podatke koje mogu iskoristiti da vas opljačkaju.

Smishing – je pokušaj prevaranata da dođu do vaših podataka putem tekstualnih poruka (SMS).

Lažne internet stranice kriminalci koriste slanjem poruka s linkom (poveznicom) na krivotvorenu mrežnu stranicu, nakon čega na razne načine pokušavaju doći do vaših financijskih i osobnih informacija. Stranica izgleda kao i prava mrežna stranica (na primjer internet stranica vaše banke koju često otvarate), pa obratite pažnju na male razlike ili greške na lažnoj stranici. Također je važno napomenuti da lažne stranice često koriste domene (adresa stranice koju ste otvorili na internetu) koje se vrlo slične legitimnim domenama (tzv. typosquatting), pa detaljno pročitajte adresu, jer i najmanja razlika (pa bilo to i samo jedno slovo) može biti znak da se radi o prijevari.
Prijevare putem društvenih mreža obično se obavljaju tako da kriminalci na razne načine pokušavaju doći do što više vaših osobnih podataka (čak i putem stranica i aplikacija za romantično upoznavanje) koje onda najčešće koriste za financijske prijevare i u konačnici krađu vašeg novca.

SAVJETI:

>  Ne odgovarajte na ucjene i čuvajte svoje lozinke.

>  Izradite sigurnosnu kopiju vaših najvažnijih podataka.

>  Koristite jake lozinke, odnosno kreirajte složene lozinke koje sadrže kombinaciju slova, brojeva i specijalnih znakova, a važno je i da koristite različite lozinke za različite račune.

>  Postavite sustav za vraćanje podataka tako da zaraza ransomware-om ne može trajno uništiti vaše podatke.

>  Koristite kvalitetan antivirusni softver kako biste zaštitili svoj sistem od zlonamjernih pokušaja, posebno od ransomware zloćudnog računalnog programa.

>  Redovito ažurirajte softver na vašem računalu. Kad vaš operativni sustav (OS) ili aplikacije zatraže ažuriranje, odobrite ga i nakon toga provjerite da li sve radi kako treba.

>  Ne vjerujte nikome jer bilo koji korisnički račun može biti ugrožen, a zloćudne poveznice mogu stići s korisničkih računa prijatelja na društvenim mrežama, kolega, ili partnera na online video igrama.

>  Ne otvarajte priloge u e-mailovima koje ste dobili od ljudi koje ne poznajete.

>  Cyber kriminalci često dijele lažne e-mail poruke koje su vrlo slične e-mail obavijestima internetskih trgovina, banaka, policije, suda, ili porezne službe te na taj način mame primatelje da kliknu na zloćudnu poveznicu i tako dopuste zloćudnom softveru pristup u njihov sustav, što također imajte na umu.

>  Omogućite “prikaži ekstenziju datoteka” ili “show file extensions” opciju u Windows postavkama vašeg računala. To će značajno olakšati pronalazak zloćudnih datoteka. Klonite se datoteka sa nastavcima ‘.exe’, ‘.vbs’ i ‘.scr’. Prevaranti često koriste nekoliko nastavaka kako bi zloćudnu datoteku predstavili kao video, fotografiju, ili dokument (kao što je hot-chics.avi.exe ili doc.scr).

>  Ako otkrijete nepoznati ili nekontrolirani proces na vašem uređaju, odmah prekinite internetsku ili drugu mrežnu vezu (kao što je kućni Wi-Fi) – to će spriječiti daljnje širenje zaraze.

>  Građani učestalo dobivaju poruke elektroničke pošte s lažne Microsoft domene u kojima se traži da na lažnoj Microsoftovoj stranici unesu svoje korisničko ime i obnove svoju lozinku. U konkretnom slučaju radi se o pokušaju krađe osobnih podataka te počinitelji na ovaj način mogu preuzeti kontrolu nad elektroničkom poštom žrtve, pa ne nasjedajte na tu prijevaru.

>  Svoje korisničke podatke i lozinke ne dajte nikome niti ih upisujte na sumnjivim internetskim stranicama, a ukoliko ste to učinili lozinku odmah promijenite. Ukoliko identičnu lozinku koristite i za druge korisničke račune i internetske usluge promijenite i nju.

>  Pročitajte sigurnosne upute i upozorenja na stranicama vaše banke i stranicama koje koristite za prijenos novca, kao i službenu stranicu MUP-a na adresi:  https://policija.gov.hr/prevencija/racunalna-sigurnost/454

 

I NAJMLAĐI MOGU BITI META

Djeca su također sve češći cilj internetskih napada, pa treba obratiti pažnju na to kako djeca koriste uređaje koje ste im kupili. Opasnosti su brojne, od seksualnog iskorištavanja do vršnjačkog nasilja i bullyinga.

>  Budite oprezni na internetu, vodite računa o mjestu i načinu objavljivanja fotografija koje prikazuju djecu, razmislite prije objavljivanja fotografija djece koja su djelomično odjevena ili izložena na neki način.

>  Provjerite postavke privatnosti na korisničkim računima društvenih mreža kako biste bili sigurni da vaše fotografije dijelite samo s obitelji ili prijateljima.

>  Isključite geolociranje na korisničkim računima društvenih mreža, na telefonu ili kameri.

>  Pazite na hashtagove (# oznake) koji mogu pomoći predatorima da lako pronađu slike djece.>  Razgovarajte s djecom o sigurnosti na internetu – objasnite im koje su opasnosti i kako se zaštititi i potičite ih da budu oprezni pri dijeljenju osobnih informacija.

>  Postavite pravila za korištenje interneta, dogovorite se o vremenu koje mogu provoditi online i kojim web stranicama mogu pristupati.

>  Koristite roditeljski nadzor – instalirajte softver za roditeljski nadzor kako biste pratili i ograničili aktivnosti svoje djece na internetu.

>  Pazite na društvene mreže – upoznajte se s društvenim mrežama koje vaša djeca koriste i pratite njihove aktivnosti.

>  Učite djecu da postavljaju privatnost na svojim profilima i da ne prihvaćaju zahtjeve za prijateljstvo od nepoznatih osoba.

>  Prepoznajte cyberbullying – naučite prepoznati znakove cyber-bullyinga i razgovarajte s djecom o tome kako se nositi s tim problemom, potičite ih da prijave svaki oblik zlostavljanja vama ili nastavnicima.

>  Zaštitite osobne podatke – objasnite djeci važnost čuvanja osobnih podataka, kao što su adresa, telefonski broj i škola koju pohađaju, potičite ih da ne dijele te informacije javno ili s nepoznatim osobama.

> Pazite na aplikacije i igre koje djeca koriste – provjerite recenzije i ocjene aplikacija i igara prije nego ih dopustite svojoj djeci, osigurajte da aplikacije i igre dolaze iz pouzdanih izvora.

 

VELIKI SUSTAVI – VELIKE PRIJEVARE
Naravno, postoji i cijeli niz prijevara u poslovnom svijetu, gdje su na udaru najčešće direktori i financijski voditelji, kao i cijele kompanije, pa i državne institucije, no za njihovu zaštitu s više ili manje uspjeha brinu se ovlaštene službe. Iako smo i mi kao korisnici moguće žrtve (na primjer nedavno zabilježeni napadi na bolnice i prijevozničke kompanije), tu ne možemo sami napraviti puno, osim biti svjesni mogućih rizika.
Zaključak je – mada se radi o složenim sustavima, čak i nama starijima koji smo odrasli na čuvenoj basni braće Grim „Vuk i sedam kozlića“ (u kojoj je majka svoju djecu pripremila na moguće prijevare vuka, ali ni to nije bilo dovoljno) jasno je da ne smijemo svakome vjerovati.

Zato moramo uvijek biti na oprezu, paziti da ne dijelimo svoje osobne podatke, ne „klikamo“ na sumnjive linkove (poveznice), ne otvaramo priloge u elektronskoj pošti dobivenoj s nepoznate adrese, da provjeravamo informatičke navike svoje malodobne djece, ali i razgovaramo s njima o opasnostima koje im prijete na internetu.

Više o medijskoj i informacijskoj pismenosti možete naći na stranici:
https://www.medijskapismenost.hr/

 

Foto ilustracija: Freepik

/od