Objave

Članove Hrvatske gorske službe spašavanja unesrećeni ljudi često doživljavaju kao anđele s neba koji su ih došli spasiti

Volonteri – spasitelji

Članove Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) oni koji su ih zatrebali često doživljavaju kao anđele s neba koji su ih došli spasiti. S pravom. Ti su ljudi u svakom trenutku spremni pomoći, usred noći sjesti u helikopter, džip ili čamac, preuzeti i rizik za vlastiti život, samo da bi pomogli drugom u nevolji. Uz to, za takav opasan posao ne primaju plaću. Oni su volonteri, što danas i ovdje malo tko shvaća.

Osim toga, trude se da svoje znanje i savjete podjele sa svima. Na njihovoj internet stranici https://www.hgss.hr/ možete naći puno korisnih informacija. Ovdje izdvajamo osnovne savjete koji se tiču postupaka u slučaju nesreće:

 

U SLUČAJU NESREĆE:

1.  Sačuvajte prisebnost, smirite sebe i druge

2.  Zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti (od pada, padajućeg kamenja, gušenja, od hladnoće, vlage i sl.) na najbolji mogući način.

3.  Pružite unesrećenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti.

4.  Označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi (osobito zimi).

5.  Hitno o nesreći obavijestite HGSS (na telefon 112).

 

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć HGSS-a može se predati:

>  Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra tel.: 112.

>  Preko pozivnih telefona stanica Hrvatske gorske službe spašavanja.

>  Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a.

>  Putem policije, tel.: 192.

>  Preko stanica hitne medicinske pomoći tel.: 194.

>  Bilo kojem pripadniku Hrvatske gorske službe spašavanja.

 

Obavijest o nesreći treba sadržavati sljedeće podatke:

>  Tko javlja (ime, prezime, telefon/mobitel), kako bi se radi dodatnih informacija moglo stupiti u vezu s njim.

>  Odakle javlja i kako je saznao za nesreću (kao očevidac ili posrednik).

>  Mjesto nesreće (precizan opis).

>  Tko je unesrećeni (prezime, ime, dob, adresa).

>  Što se dogodilo (uzrok i vrste ozljeda).

>  Što je dosad poduzeto (vrsta pružene prve pomoći, tko je sve obaviješten).

>  Vremenske prilike na mjestu nesreće.

>  Kakav je prilazni put do mjesta nesreće.

 

Poziv za pomoć:

Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” – “yes” (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svijetleće rakete.

 

(Izvor i foto: HGSS)

Procjena rizika i krizna komunikacija izuzetno su važni elementi u izvanrednim i hitnim situacijama u obitelji.

Važno je da sve detalje i postupke s ukućanima dogovorite unaprijed, kako bi u svim problematičnim situacijama bili spremni reagirati na pravi način. Ne mora se raditi o velikim nesrećama, no dobro je unaprijed dogovoriti što napraviti ako izgubite vezu s djecom i ne možete ih dobiti na mobitel, gdje ćete se svi naći u opasnim situacijama (i koje su to situacije), podijeliti svakom od ukućana podatke s hitnim brojevima, naučiti ih kako se brzo i kratko razgovara s hitnim službama i ostala pravila ponašanja u sličnim situacijama.

Izrada obiteljskog plana za krizne situacije najčešće se dijele na nekoliko osnovnih točaka ili pitanja o kojima treba razgovarati s članovima obitelji, kao što su:

>  Izvor informacije o krizi?

Ne radi se tu samo o nacionalnim uzbunama i velikim katastrofama. Možda je riječ o ozljedi ili nezgodi u obitelji, ali važno je znati tko će koga nazvati i što je čija zadaća. Istovremeno, treba razgovarati o svim vrstama hitnih situacija na način prilagođen uzrastu ako su u pitanju djeca.

>  Gdje se skloniti (otići)?

Sklonište nije samo ono u vašem podrumu. Može to biti vikendica, u nekim slučajevima potrebno je ostati kod kuće, pa i takvu situaciju treba planirati, kao što smo naučili u doba Korone.

>  Kako stići (rute evakuacije)?

U izvanrednim situacijama ponekad ne možemo računati na javni prijevoz, neke prometnice mogu biti zakrčene, neki od ukućana mogu zapeti u prometu. Sve opcije treba analizirati. Sve pripremiti. Ako idete vlastitim autom dobro je imati u rezervi gorivo jer će možda sve pumpe biti zakrčene (kao što su bile nakon potresa).

>  Koji je plan komunikacije u obitelji?

Uz one uobičajene poput mobitela, dobro je dogovoriti opcije u slučajevima pada telekom mreže. Ako ste ranije dogovorili gdje ćete se naći, tko će otići po koga, pa sve do toga kako će dijete koje je izgubilo ključ od stana i zaboravilo mobitel doći do vas – sve su to pitanja na koja treba odgovoriti na obiteljskom dogovoru o komunikaciji u izvanrednim situacijama.

>  Koju opremu za krizna stanja koristiti?

Posebna je priča torba za krizne situacije ili “bug out bag” (torba za bijeg) kako je često nazivaju. I o toj ćemo temi još razgovarati, ali prve podatke možete naći ovdje

Detalje o izradi obiteljskog plana za krizne situacije donosimo uskoro.

 

(Fotografija: Dražen Žigić/Freepik)

Nakon svake nesreće većih razmjera poput potresa ili poplava, postavljaju se pitanja o osiguranju nekretnina i vrstama polica osiguranja, no važno je informirati se o svim detaljima na vrijeme.

Najprije je potrebno shvatiti da kod bilo koje vrste osiguranja postoji logičan i legitiman oprez svake osiguravajuće kuće da se ne dovede u situaciju da zbog prevelikog broja i vrijednosti osiguranih slučajeva (materijalne štete, smrtni slučaj, ozljede…) jednostavno ne može isplatiti osiguranu svotu.

Također je važno pronaći stručnu osobu da vam objasni sve detalje o tome što pojedina polica uključuje, a što ne. Jasno je da osiguravatelj ne želi isplatiti na primjer štetu na automobilu ako ste vozili pijani, zbog toga što ste sami pridonijeli tome da dođe do nesreće. Vjerojatno neće samo tako prihvatiti ni isplatu u slučaju smrtnog slučaja ako je nastao kao posljedica masovne tučnjave u kojoj je sudjelovao osiguranik. Međutim, treba vidjeti koji su “osigurači” postavljeni odnosno kako su konkretno definirani takvi slučajevi u polici koju namjeravate kupiti i to prije nego što ste potpisali ugovor.

Naravno, agent koji vam prodaje policu osiguranja morao bi znati sve detalje i odgovoriti na sva vaša pitanja, pa se za sastanak treba pripremiti. Ipak, korisno je malo “prosurfati” internetom, usporediti uvjete i informirati se o detaljima prije potpisivanja police.

Uskoro donosimo – Prikaz najčešćih polica na tržištu, uvjeta i detalja na koje valja obratiti pažnju…

 

(Ilustracija: Pexels.com/Mikhail Nilov)