Dosta nam je priče o potresu. Ipak stvar je jednostavna: potres trese, a mi se čuvamo i popravljamo.

Nakon iskustva koje smo imali u Hrvatskoj, a posebno gledajući snimke i razmjere tragedije u Turskoj, čini se da nam je svima već dosta informacija i rasprave o potresima. Poznata je i činjenica da su mnogi zbog stresa imali, a neki i dalje imaju posljedice koje je u tim trenucima izazvao strah.

Ipak, čini se da nema bolje terapije nego trezveno o svemu razmisliti i nakon prirodne katastrofe izvući neke zaključke, te se pripremiti (koliko je to moguće) za slične situacije. Nije loše problem racionalizirati i pojednostaviti do kraja. Potres ima “zadatak” da trese, a mi da se čuvamo i popravljamo porušeno. Naravno, nije lako na taj način razmišljati onima koji su doživjeli tragediju, izgubili sve što su imali, ali većini će koristiti osjećaj da se nešto ipak može poduzeti u borbi s jačim “neprijateljem” kao što je – priroda.

Što učiniti odmah?

1. Ostati unutra (odnosi se na zgrade i uvjete u kojima bi izlazak liftom ili stepenicama, za vrijeme samog potresa mogao biti rizičan zbog mogućeg urušavanja, nestanka električne energije i sl.), ili ako je to moguće obaviti brzo i bez rizika – treba izaći na sigurno.

2. Zakloniti se (pronaći konstrukcijski najjače mjesto u stanu, zakloniti se koliko je moguće, paziti na rušenje namještaja i sl.).

3. Odmaknuti se (ako ste na otvorenom, odmaknuti se od građevina koje bi se mogle srušiti ili bi njeni dijelovi pasti i ozlijediti vas).

 

Što nakon potresa?

1. Smiriti se (panika je najgori neprijatelj u svim sigurnosno problematičnim situacijama).

2. Izvući se (ukoliko je potres stao, po mogućnosti se treba izvući odnosno izaći na sigurno, ili pozvati pomoć na bilo koji način).

3. Pružiti prvu pomoć (kada su svi na sigurnom, treba po mogućnosti pružiti prvu pomoć unesrećenima, do dolaska spasilaca).

Kako se pripremiti?

1. Napraviti plan (s obitelji dogovoriti što napraviti u opasnim situacijama, kuda se skloniti, što pripremiti, kako komunicirati i sl.).

2. Fiksirati namještaj (koji bi se u slučaju potresa mogao srušiti na vas i vaše ukućane).

3. Pripremiti komplet za hitne situacije (imati pri ruci torbu s osnovnim kompletom za preživljavanje u hitnim situacijama).

 

(Ilustracija: liuzishan on Freepik)

I nesreće su dio života, ne smijemo dopustiti da nas panika blokira i da nam strah postane opsesija.

U kriznim situacijama strah je sasvim prirodna pojava koja ima važnu evolucijsku ulogu upravo u tome da nam pomogne u opasnosti. Strah uzrokuje pojačano lučenje adrenalina, ubrzan rad srca i disanje, pojačan dotok krvi u udove, što nam daje dodatnu snagu potrebnu za borbu ili bijeg, zjenice se sužavaju kako bismo bolje uočili sve opasnosti, znojimo se kako se tijelo ne bi pregrijalo od pojačanog rada. Istovremeno se izoštravaju mentalne funkcije se kako bismo donijeli brže odluke važne za dobru procjenu situacije i u konačnici se spasili. Usprkos vrlo složenom stroju kakav je naš organizam, pravo je umijeće pronaći mehanizme koji će spriječiti negativni utjecaj straha i omogućiti nam da realno procijenimo opasnost i pravilno reagiramo.

Ravnotežu nije lako naći. U “mirnodopsko” vrijeme i svakodnevici nam je dosadno, pa izmišljamo adrenalinske parkove i tražimo ekstremne aktivnosti da se zabavimo, a nakon pojave prave opasnosti, prirodnih katastrofa i ratova, tražimo pomoć, smanjivanje i kontrolu stresa. U traženju pravog odgovora i načina kontrole straha u opasnim situacijama možda su najdalje otišli psiholozi koji se bave programima treninga specijalnih postrojbi. Iako su tehnike pripreme vojnika prilično složene, ako bi morali sve sažeti u jednu riječ to bi bila – vježba.

Dodatno, nakon višestrukih nesreća širokih razmjera često dolazi do “predoziranja” lošim vijestima koji dodatno utječu na stresne poremećaje koji nas blokiraju. Zbog svega toga je izuzetno važno:

1. Sprječavanje panike.

2. Koncentracija na postupke u kriznim situacijama.

3. Planiranje i treniranje postupaka spašavanja.

Isto vrijedi i za sve ostale krizne situacije, prometne nesreće, nezgode u kući, požare, potrese, poplave i druge nevolje. Dijete vam je palo s ljuljačke i ozlijedilo ruku, plače. Kako ostati sabran, ne paničariti, pružiti prvu pomoć, utješiti ga i po potrebi zatražiti pomoć profesionalaca?

Naravno da to nisu jednostavne situacije, a posebno one  u kojima opasnost traje dugo poput pandemije, čije posljedice još uvijek osjećamo. Važno je – ne pridružiti se masovnoj histeriji koja se često javlja u takvim slučajevima. Još je važnije reći da pribranost i smirenost u takvim situacijama ne znači negiranje opasnosti, ruganje onima koji su opasnost shvatili ozbiljno, a još manje prijedlog za nepridržavanje uputa koje izdaju nadležne državne institucije.

Možda se čini nepotrebnim ljudima koji su prošli rat i druge nedaće, objašnjavati što znači strah u izvanrednim situacijama, ali od tada je prošlo tridesetak godina, došli su novi izazovi poput zaraznih bolesti i potresa koji se ponekad pojave istovremeno. Sve nas to podsjeća na potrebu stalnog testiranja vlastitih sposobnosti kroz vježbu kao i značaj pravovremene organizacije koja će nam olakšati snalaženje u stresnim okolnostima.

(Ilustracija: liuzishan / Freepik)

U strahu su ljudi skloni povjerovati u potpuno iracionalne mogućnosti koje bi ih mogle “spasiti”

Navala na apoteke i traženje tableta joda predviđenih za terapiju kod radioloških nesreća i nekih posljedica nuklearnog zračenja, usprkos upozorenjima o rizicima, iznenadila je mnoge. Pod stresom, u paničnim reakcijama ljudi se ponašaju iracionalno, pa u opasnim situacijama očekuju instant sigurnosna riješenja sa stopostotnom zaštitom. Kao što smo bili razočarani kad smo čuli da nas cjepivo ne može u potpunosti zaštititi od zaraze, tako i sada očekujemo da u slučaju kad u blizini padne atomska bomba – popijemo tabletu kalijevog jodida i idemo dalje svojim poslom, kao da se nije ništa dogodilo.

Naravno, u stvarnom životu stvari su malo kompliciranije. No, možemo se tješiti da nisu samo Hrvati skloni instant rješenjima. Najmanje je devet zemalja EU prijavilo je nagli porast potražnje za jodom u njihovim ljekarnama, prenosi Euronews, a neke od njih su Rumunjska, Bugarska, Poljska, Belgija pa i Hrvatska. Iz Hrvatske ljekarničke komore potvrđuju da su početkom 2022. godine, kada je krenula ruska agresija na Ukrajinu, ljekarne zaprimile više stotina upita o kalijevom jodidu, ali su kroz medijske istupe kažu – medicinari uspjeli “smiriti” ljude.

Važne činjenice o tabletama kalijevog jodida:

-> Nipošto ne uzimajte tablete bez recepta, na svoju ruku.

-> Tablete mogu izazvati ozbiljne posljedice za zdravlje ukoliko se uzimaju bez potrebe i na pogrešan način.

-> Tablete ne štite od svih vrsta zračenja nego se isključivo koriste samo za kratkotrajnu zaštitu od mogućeg razvoja karcinoma štitnjače i ne štite organizam od svih drugih radioaktivnih elemenata.

-> Tablete vam neće pomoći u slučaju detonacije atomske bombe, jer je radioaktivni jod nemjerljivo mali rizik u odnosu na ogromne količine drugih radioaktivnih čestica (Cezij, Stroncij, Kobalt, Plutonij, neutroni, itd.) nastalih prilikom eksplozije atomske bomb, koji uzrokuju velika oštećenja organizma (akutna radijacijska bolest).

-> Primjena kalijevog jodida predviđena je za osobe mlađe od 40 godina (i to najčešće jednom dozom u količini ovisnoj o starosti i težini osobe – o doziranju vidi detalje na linku OVDJE).

Prema protokolu koji se primjenjuje u Hrvatskoj, tablete su predviđene za podjelu stanovništvu u radijusu od 25 km od izvora zračenja (ili radioaktivnog oblaka), kao i u određeno vrijeme (najbolji učinci postižu se uzimanjem oko sat vremena prije, pa do 8 sati nakon izloženosti radioaktivnom jodu 131 i 133), uz napomenu da zaštita štitnjače djeluje oko 24 sata, a nakon tog vremena terapija nije učinkovita.

U hrvatskim apotekama najčešće se radi o tabletama od 65 miligrama, izdaju se isključivo na liječnički recept, ili ih stanovništvu na točno određenom području dijele ovlaštene službe u slučaju nuklearnih nesreća. Na stranici Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) može se naći uputa za korištenje i upozorenje na opasnosti u slučaju nepropisne primjene koju možete vidjeti OVDJE.

Što se tiče uputa za ponašanje u situacijama stvarne opasnosti od nuklearnih prijetnji, više informacija možete pronaći na našim stranicama OVDJE.

(Ilustracija: Freepik)

Bez odgovarajuće opreme za kretanje i boravak u prirodi izlažete se velikom riziku.

Iako su se već izlizale šale na račun loše pripremljenih turističkih avantura, koji u japankama, bez opreme, često i s malom djecom kreću u rizične pothvate na hrvatskim planinama. Broj takvih slučajeva i dalje nije zanemariv, a posljedice često uopće nisu smiješne. Događaju se povremeno i tragedije sa smrtnim posljedicama, ima ozljeđenih, a HGSS u sezoni ima pune ruke posla, veliki je angažman ljudi, tehnike, helikoptera, stvaraju se veliki troškovi spašavanja…

Zbog toga HGSS preporuča:

Za sve aktivnosti na planinama i drugim nepristupačnim područjima potrebno je pridržavati se sljedećih općih mjera i pravila ponašanja:

>  Informirati se o svim bitnim karakteristikama područja.

>  Informirati se o vremenskoj prognozi za ta područja u razdoblju planiranog boravka.

>  Za planirane aktivnosti zdravstveno, tjelesno i psihički biti sposoban obaviti ih u njihovom cijelom trajanju.

>  Ovisno o karakteristikama područja na kojem boravite – imati odgovarajuću odjeću, obuću i opremu sukladnu godišnjem dobu i temperaturama, kao i potrebnu rezervnu opremu.

>  Voditi računa o tome da je zbog mokre obuće i odjeće kao i vjetra, osjećaj vanjske temperature puno niži od stvarne temperature.

>  Prema dužini boravka treba imati potrebnu zalihu hrane i tekućine.

>  Ne konzumirati alkohol za vrijeme tih aktivnosti.

>  Unaprijed obavijestiti obitelj o planiranom pravcu kretanja i dužini boravka u tim podrucjima i držati se onoga što se najavili.

>  Nositi uvijek malu osobnu prvu pomoć.

>  Za slučaj poziva za pomoć nositi mobitel s napunjenom baterijom.

>  U slučaju slabog signala koristiti SMS.

 

(Izvor: “Sigurnosna pravila o mjerama i pravilima ponašanja osoba koje sudjeluju u aktivnostima na planinama i drugim nepristupacnim područjima.” možete naći OVDJE)

Nakon potresa pojavile su se u gradovima obavijesti na fasadama koje upozoravaju na moguće otpadanje dijelova fasade na prolaznike. Što u praksi to znači u situacijama kada se takva mjesta ne mogu izbjeći i kakve su moguće posljedice?

Opasnost od pada predmeta s visine, znak je koji se danas može vidjeti na stotinama fasada u centru Zagreba. Najčešće se radi o znaku upozorenja reguliranom propisima zaštite na radu, koji se sada masovno koristi na mjestima oštećenja zgrada koje nisu u potpunosti sanirane nakon potresa.

Potrebno je:

1. Pažljivo kretanje u zonama rizika

2. Označavanje opasnih mjesta

3. Oprez u situacijama povećanog rizika (vjetar, padaline, promet)

Problem je u tome što je u praksi često zbog prepreka ili prometa nemoguće u potpunosti zaobići takvo opasno mjesto, pa je upitna i svrsishodnost takvog označavanja. Iako se uglavnom radi o upozorenju koje ima svrhu odricanja od odgovornosti za nesreću koju inače ima vlasnik zgrade, to nije sasvim jednostavan problem…

Što učiniti kada naiđete na takav znak opasnosti?

Treba biti svjestan rizika, posebno u situacijama kada puše vjetar i kada dođu kiša i nevrijeme (da ne govorimo o vibracijama od prometa) koji također mogu ugroziti stabilnost djelova oštećene fasade…

Suvlasnicima oštećenih nekretnina treba biti poznata zakonska regulativa i suodgovornost za moguće posljedice ozljeda prolaznika, pa opasna mjesta treba označiti tako da budu jasno vidljiva prolaznicima, ali i što prije sanirati oštećenja barem privremenim riješenjima do konačne obnove.

Savjeti:

1. Zaobići opasno mjesto ili hodati podalje od zgrade, uz rub nogostupa…

2. Paziti na promet u slučaja izlaska na kolnik ili biciklističku stazu.

3. Dodatnu pažnju obratiti u slučaju vjetra ili nevremena.

 

(Ilustracija: Freepik)

Procjena rizika i krizna komunikacija izuzetno su važni elementi u izvanrednim i hitnim situacijama u obitelji.

Važno je da sve detalje i postupke s ukućanima dogovorite unaprijed, kako bi u svim problematičnim situacijama bili spremni reagirati na pravi način. Ne mora se raditi o velikim nesrećama, no dobro je unaprijed dogovoriti što napraviti ako izgubite vezu s djecom i ne možete ih dobiti na mobitel, gdje ćete se svi naći u opasnim situacijama (i koje su to situacije), podijeliti svakom od ukućana podatke s hitnim brojevima, naučiti ih kako se brzo i kratko razgovara s hitnim službama i ostala pravila ponašanja u sličnim situacijama.

Izrada obiteljskog plana za krizne situacije najčešće se dijele na nekoliko osnovnih točaka ili pitanja o kojima treba razgovarati s članovima obitelji, kao što su:

>  Izvor informacije o krizi?

Ne radi se tu samo o nacionalnim uzbunama i velikim katastrofama. Možda je riječ o ozljedi ili nezgodi u obitelji, ali važno je znati tko će koga nazvati i što je čija zadaća. Istovremeno, treba razgovarati o svim vrstama hitnih situacija na način prilagođen uzrastu ako su u pitanju djeca.

>  Gdje se skloniti (otići)?

Sklonište nije samo ono u vašem podrumu. Može to biti vikendica, u nekim slučajevima potrebno je ostati kod kuće, pa i takvu situaciju treba planirati, kao što smo naučili u doba Korone.

>  Kako stići (rute evakuacije)?

U izvanrednim situacijama ponekad ne možemo računati na javni prijevoz, neke prometnice mogu biti zakrčene, neki od ukućana mogu zapeti u prometu. Sve opcije treba analizirati. Sve pripremiti. Ako idete vlastitim autom dobro je imati u rezervi gorivo jer će možda sve pumpe biti zakrčene (kao što su bile nakon potresa).

>  Koji je plan komunikacije u obitelji?

Uz one uobičajene poput mobitela, dobro je dogovoriti opcije u slučajevima pada telekom mreže. Ako ste ranije dogovorili gdje ćete se naći, tko će otići po koga, pa sve do toga kako će dijete koje je izgubilo ključ od stana i zaboravilo mobitel doći do vas – sve su to pitanja na koja treba odgovoriti na obiteljskom dogovoru o komunikaciji u izvanrednim situacijama.

>  Koju opremu za krizna stanja koristiti?

Posebna je priča torba za krizne situacije ili “bug out bag” (torba za bijeg) kako je često nazivaju. I o toj ćemo temi još razgovarati, ali prve podatke možete naći ovdje

Detalje o izradi obiteljskog plana za krizne situacije donosimo uskoro.

 

(Fotografija: Dražen Žigić/Freepik)

Nakon svake nesreće većih razmjera poput potresa ili poplava, postavljaju se pitanja o osiguranju nekretnina i vrstama polica osiguranja, no važno je informirati se o svim detaljima na vrijeme.

Najprije je potrebno shvatiti da kod bilo koje vrste osiguranja postoji logičan i legitiman oprez svake osiguravajuće kuće da se ne dovede u situaciju da zbog prevelikog broja i vrijednosti osiguranih slučajeva (materijalne štete, smrtni slučaj, ozljede…) jednostavno ne može isplatiti osiguranu svotu.

Također je važno pronaći stručnu osobu da vam objasni sve detalje o tome što pojedina polica uključuje, a što ne. Jasno je da osiguravatelj ne želi isplatiti na primjer štetu na automobilu ako ste vozili pijani, zbog toga što ste sami pridonijeli tome da dođe do nesreće. Vjerojatno neće samo tako prihvatiti ni isplatu u slučaju smrtnog slučaja ako je nastao kao posljedica masovne tučnjave u kojoj je sudjelovao osiguranik. Međutim, treba vidjeti koji su “osigurači” postavljeni odnosno kako su konkretno definirani takvi slučajevi u polici koju namjeravate kupiti i to prije nego što ste potpisali ugovor.

Naravno, agent koji vam prodaje policu osiguranja morao bi znati sve detalje i odgovoriti na sva vaša pitanja, pa se za sastanak treba pripremiti. Ipak, korisno je malo “prosurfati” internetom, usporediti uvjete i informirati se o detaljima prije potpisivanja police.

Uskoro donosimo – Prikaz najčešćih polica na tržištu, uvjeta i detalja na koje valja obratiti pažnju…

 

(Ilustracija: Pexels.com/Mikhail Nilov)

Kada u našim gradovima vidite radnika s kacigom na glavi najvjerojatnije se radi o stranom radniku ili o stranoj firmi koja izvodi radove. Poznati smo kao narod koji ne pridaje značaj zaštiti na radu. Obavezno korištenje zaštitne opreme (kacige, rukavica, cipela, naočala, maski i dr.) kod nas radnici najčešće ne doživljavaju ozbiljno. Čak niti onda kada im o tome ovisi život. Obavezno osposobljavanje za rad na siguran način koje se provodi prema odredbama Zakona o zaštiti na radu malo tko uzima za ozbiljno. I onda se mi smijemo Česima koji nedovoljno opremljeni brzopleto odlaze u planinu ili plutaju po otvorenom moru na zračnim jastucima.

Veliki trud koji svakodnevno ulažu stručnjaci zaštite na radu (ZNR), razne inspekcije, kontrole vanjskih auditora, pa i kazne – sve je to preslabo u sukobu s lokalnim mentalitetom koji govori da je pravi muškarac dovoljno hrabar da se ne mora vezati prilikom rada na visini. Svatko od nas napravio je poneku glupu grešku, nije pazio kod instalacije struje pa je dobio po prstima, ili je pao s ljestvi koje nisu bile pravilno postavljene, ali moramo znati da nam se neoprez i brzopletost uz zanemarivanje pravila sigurnosti mogu gadno osvetiti.

Mi vam savjetujemo – vi budite pametniji. Isto kao što je sada svima jasno čemu služi dječja sjedalica u autu i zašto se moramo vezati, iskoristite informacije koje dobijete na svom radnom mjestu i slične principe zaštite primijenite u svom domu. Sjetite se kako ste svojoj djeci objašnjavali da moraju pogledati prije nego prelaze ulicu, a danas svi hodamo buljeći u mobitele, ne obazirući se na promet oko nas.

Zato čuvajte sebe i svoju obitelj, koliko god imali iskustva u izvođenju radova razmislite prije nego se upuštate u popravke “na brzinu”, koristite zaštitnu opremu i poštujte procedure sigurnosti.

Savjeti:

> Slušajte upute stručnjaka za zaštitu na radu i pozorno pratite osposobljavanje za rad na siguran način.

> Koristite sva propisana osobna zaštitna sredstva.

> Upoznajte se s pravilima zaštite od požara i naučite koristiti aparat za gašenje požara.

> Ako niste sigurni u ono što i kako namjeravate napraviti – savjetujte se sa vašim stručnjakom za zaštitu na radu.

> Sva pravila i principe ZNR kao i procjenu rizika koju ste naučili na poslu načelno možete primijeniti i kod kuće.

 

NESREĆE I POSLJEDICE

Tragedija u jednom hrvatskom prodajnom centru u kojoj je stradala žena, zgrozila je javnost i na drastičan način otvorila pitanje zaštite na radu. Gomilala su se pitanja. Da li je radnica bila osposobljena za rad na siguran način, je li preša za papir na kojoj je stradala bila ispravna, da li je radnica bila umorna i preopterećena poslom, poštuju li poslodavci radno vrijeme i propisanu količinu odmora? Odgovore na ta pitanja dati će nadležne inspekcije, ali nakon svega se s pravom propitujemo – živimo li u sustavu kojeg nije briga za radnike s najnižim primanjima niti za uvjete u kojima rade, nego je važan samo profit?

S druge strane – kada inspekcije postupaju rigorozno i prijete najtežim sankcijama poslodavcima koji se ne pridržavaju propisa zaštite na radu, u pravilu kreću prigovori poslodavaca o tome da je sve to skupo, da se sigurnosnim propisima smanjuje produktivnost, da je dovoljno upozorenje, a ne treba kažnjavati poslodavce u krizi kada se bore za opstanak i slične tužne priče. U cijeloj je stvari dodatni problem to što se stručnjaci zaštite na radu na neki način nalaze “između dvije vatre”. S jedne strane tu je poslodavac za kojeg rade i kojem bi trebali pomoći, a s druge su tu inspekcije koje bi trebale biti stroge u primjeni propisa, pa zbog svega stručnjaci često moraju ići linijom manjeg otpora, čuvati radno mjesto i na neki način zataškavati propuste poslodavca odnosno odgovornih osoba.

Danas je malo ljudi koji će se u takvim situacijama suprostaviti direktoru i inzistirati na poštivanju propisa pod svaku cijenu. Nakon svega – imamo to što imamo. Nesreće će se događati uvijek, ali drastične kazne za nepoštivanje propisa koje se ne bi trebale izricati samo kod tragedija, trebale bi biti pravilo a ne izuzetak.

(Foto: ArtPhoto studio / Freepik)

Opasnosti vrebaju u sva godišnja doba, pa i zima ima svoje “specijalnosti” koje nisu zanemarive.

Prve asocijacije na zimu i snijeg obično su romantične slike dječje radosti, sanjkanja, skijanja, grudanja i pravljenja snjegovića. Oni malo stariji obično se sjete čišćenja snijega, opasne poledice i – gipsa na ruci. I jedno i drugo je stvarnost, pa je pametno pripremiti se na zimske uvjete (ili nenadanu oluju) i smanjiti rizike za neugodne uspomene. Ukratko – pripremite se za zimu.

Zimski rizici i mjere opreza:

>  Poledica

svi znamo da poledica može biti opasna za pješake kao i u prometu, no često zaboravimo pripremiti odgovarajuću obuću i dodatke protiv poskliznuća, kao i očistiti svoj auto od snijega i na vrijeme montirati zimske gume.

>  Snježne oluje

posebno su opasne u gorskim predjelima kada mogu naići vrlo brzo i nenaviklim turistima stvoriti ozbiljne probleme.

>  Padovi snijega i leda s krovova

u gradovima su posebno rizični padovi snijega i leda s visokih zgrada, pa je potreban poseban oprez, ali i odgovarajuća upozorenja na opasnim mjestima.

>  Lavine

iako u našim krajevima nema uvjeta kakvi vladaju u visokim planinama, moramo voditi računa o zapusima i odronima, kao i otežani promet zbog kojeg mogu nastati ozbiljni problemi. Posebno ako ostanete negdje zatrpani ili prometno izolirani. Na skijanju u inozemstvu obavezno provjerite aktualne informacije i upozorenja na mogućnost lavina.

>  Hladnoća – smrzavanje

Iako nam odmalena govore – toplo se obuci, danas kada malo boravimo na otvorenom kao da smo zaboravili pravila slojevitog oblačenja i pripreme za ekstremne vremenske uvjete. Rizici naročito rastu u planinskim krajevima kada se nailazak hladnog i vlažnog zraka koji “prodire do kosti” može dogoditi vrlo brzo, pa se uz otežano kretanje zbog snijega i slabu vidljivost može dogoditi tragedija čak i nedaleko od kuće ili skloništa.

Savjeti Crvenog križa za hladno vrijeme:

Pratite upozorenja o hladnoći, te izbjegavajte izlazak, ako to nije prijeko potrebno.

Odjenite više slojeva tople odjeće, po mogućnosti od materijala koji zadržavaju toplinu i otporni su na vlagu.

Osobama koje boluju od kroničnih bolesti, a posebno bolesti srčanog ili dišnog sustava, preporuča se izbjegavanje izlaganja hladnoći.

U slučaju ledene kiše, smrzavanja ili snijega na tlu, budite oprezni zbog klizavih pločnika i kolnika te povećane mogućnosti pada i prijeloma kosti.

Kod niskih temperatura izbjegavajte teže fizičke poslove na otvorenom prostoru i sve aktivnosti koje uzrokuju ubrzano disanje.

Pomozite članovima obitelji, prijateljima i susjedima koji većinu vremena provode sami.

Nemojte zanemarivati osjećaj hladnoće i drhtavicu koji upozoravaju na potrebu utopljivanja i prekid boravka na hladnoći.

U slučaju da se kod osoba koje duže borave na otvorenom pojave početni simptomi pothlađivanja ili ozeblina (trnu prsti, gubitak osjeta prstiju, blijeda koža, bol), odmah treba potražiti zagrijani prostor, skinuti vlažnu odjeću i pothlađenu osobu postepeno utopliti zamatanjem u deke. Pothlađenu osobu ne smije se izlagati direktnom izvoru topline. Preporučeno je davati tople bezalkoholne napitke (čaj, juha) i potražiti stručnu medicinsku pomoć ili nazvati: Hitnu medicinsku službu 194 ili jedinstveni europski broj za hitne službe 112.

No, uz sve navedeno, u današnjem užurbanom načinu života često zaboravljamo da postoje i oni koji jednostavno nemaju uvijek sve potrebno da bi se ugrijali. Socijalno ugroženi, stariji ljudi bez obitelji, beskućnici i svi ostali koji se ne mogu zaštititi od hladnoće. Zato je ovo pravo doba da se uključite u akcije Hrvatskog Crvenog križa i drugih organizacija za pomoć ugroženima.

Zaštita od hladnoće – preporuke Hrvatskog Crvenog križa pogledajte: –> OVDJE

Zaštita starijih u hladno vrijeme – Preporuke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar pogledajte: –> OVDJE