Oprez, padaju cigle!

Nakon potresa pojavile su se u gradovima obavijesti na fasadama koje upozoravaju na moguće otpadanje dijelova fasade na prolaznike. Što u praksi to znači u situacijama kada se takva mjesta ne mogu izbjeći i kakve su moguće posljedice?

Opasnost od pada predmeta s visine, znak je koji se danas može vidjeti na stotinama fasada u centru Zagreba. Najčešće se radi o znaku upozorenja reguliranom propisima zaštite na radu, koji se sada masovno koristi na mjestima oštećenja zgrada koje nisu u potpunosti sanirane nakon potresa.

Potrebno je:

1. Pažljivo kretanje u zonama rizika

2. Označavanje opasnih mjesta

3. Oprez u situacijama povećanog rizika (vjetar, padaline, promet)

Problem je u tome što je u praksi često zbog prepreka ili prometa nemoguće u potpunosti zaobići takvo opasno mjesto, pa je upitna i svrsishodnost takvog označavanja. Iako se uglavnom radi o upozorenju koje ima svrhu odricanja od odgovornosti za nesreću koju inače ima vlasnik zgrade, to nije sasvim jednostavan problem…

Što učiniti kada naiđete na takav znak opasnosti?

Treba biti svjestan rizika, posebno u situacijama kada puše vjetar i kada dođu kiša i nevrijeme (da ne govorimo o vibracijama od prometa) koji također mogu ugroziti stabilnost djelova oštećene fasade…

Suvlasnicima oštećenih nekretnina treba biti poznata zakonska regulativa i suodgovornost za moguće posljedice ozljeda prolaznika, pa opasna mjesta treba označiti tako da budu jasno vidljiva prolaznicima, ali i što prije sanirati oštećenja barem privremenim riješenjima do konačne obnove.

Savjeti:

1. Zaobići opasno mjesto ili hodati podalje od zgrade, uz rub nogostupa…

2. Paziti na promet u slučaja izlaska na kolnik ili biciklističku stazu.

3. Dodatnu pažnju obratiti u slučaju vjetra ili nevremena.

 

(Ilustracija: Freepik)

/od

Kako s obitelji izraditi krizni plan

Procjena rizika i krizna komunikacija izuzetno su važni elementi u izvanrednim i hitnim situacijama u obitelji.

Važno je da sve detalje i postupke s ukućanima dogovorite unaprijed, kako bi u svim problematičnim situacijama bili spremni reagirati na pravi način. Ne mora se raditi o velikim nesrećama, no dobro je unaprijed dogovoriti što napraviti ako izgubite vezu s djecom i ne možete ih dobiti na mobitel, gdje ćete se svi naći u opasnim situacijama (i koje su to situacije), podijeliti svakom od ukućana podatke s hitnim brojevima, naučiti ih kako se brzo i kratko razgovara s hitnim službama i ostala pravila ponašanja u sličnim situacijama.

Izrada obiteljskog plana za krizne situacije najčešće se dijele na nekoliko osnovnih točaka ili pitanja o kojima treba razgovarati s članovima obitelji, kao što su:

>  Izvor informacije o krizi?

Ne radi se tu samo o nacionalnim uzbunama i velikim katastrofama. Možda je riječ o ozljedi ili nezgodi u obitelji, ali važno je znati tko će koga nazvati i što je čija zadaća. Istovremeno, treba razgovarati o svim vrstama hitnih situacija na način prilagođen uzrastu ako su u pitanju djeca.

>  Gdje se skloniti (otići)?

Sklonište nije samo ono u vašem podrumu. Može to biti vikendica, u nekim slučajevima potrebno je ostati kod kuće, pa i takvu situaciju treba planirati, kao što smo naučili u doba Korone.

>  Kako stići (rute evakuacije)?

U izvanrednim situacijama ponekad ne možemo računati na javni prijevoz, neke prometnice mogu biti zakrčene, neki od ukućana mogu zapeti u prometu. Sve opcije treba analizirati. Sve pripremiti. Ako idete vlastitim autom dobro je imati u rezervi gorivo jer će možda sve pumpe biti zakrčene (kao što su bile nakon potresa).

>  Koji je plan komunikacije u obitelji?

Uz one uobičajene poput mobitela, dobro je dogovoriti opcije u slučajevima pada telekom mreže. Ako ste ranije dogovorili gdje ćete se naći, tko će otići po koga, pa sve do toga kako će dijete koje je izgubilo ključ od stana i zaboravilo mobitel doći do vas – sve su to pitanja na koja treba odgovoriti na obiteljskom dogovoru o komunikaciji u izvanrednim situacijama.

>  Koju opremu za krizna stanja koristiti?

Posebna je priča torba za krizne situacije ili “bug out bag” (torba za bijeg) kako je često nazivaju. I o toj ćemo temi još razgovarati, ali prve podatke možete naći ovdje

Detalje o izradi obiteljskog plana za krizne situacije donosimo uskoro.

 

(Fotografija: Dražen Žigić/Freepik)

/od
,

Toplinski udari

Vrime je poludilo, rekle bi stare nonice. Ekstremi toplinskih udara koji se izmjenjuju s olujnim nevremenom postali su gotovo normalni.

Zanimljivo je da su i naši stari znali kako se nositi s velikim vrućinama i hladnoćom, a danas kada na raspolaganju imamo brojne specijalizirane službe i modernu tehnologiju koja nas upozorava na nevrijeme koje se približava – često kao zaigrana djeca ne slušamo savjete stručnjaka.

Hrvatski crveni križ redovito na svojim stranicama i putem medija upozorava na rizike toplinskih udara i savjete za slučaj velikih vrućina, koje i sada možete vidjeti – OVDJE.

Državni hidrometeorološki zavod Hrvatske na svojim stranicama objavljuje upozorenja o ekstremnim vremenskim uvjetima na stranici koju možete naći – OVDJE.

Teško je sa sigurnošću reći zbog čega se često ne pridržavamo savjeta i upozorenja. Možda je jedan od razloga i to što internetski mediji i društvene mreže vole svakog časa prognozirati “smak svijeta” i dolazak jahača Apokalipse, pa smo zasićeni lošim vijestima i ne doživljavamo ih toliko ozbiljno čak i kada su informacije vjerodostojne, pa su konačni efekti upravo suprotni. Tako je na primjer i sa žutim, narančastim i crvenim oznakama upozorenja meteo-prognoza koje mediji često napuhavaju kao da se radi o kraju civilizacije, umjesto da ljudima objasne na što trebaju obratiti pažnju i kako se pripremiti u pojedinim situacijama.

Zbog svega se uvijek dobro prisjetiti osnovnih preporuka:

1. Rashladite svoj dom

>  Rashladite prostor u kojem živite. Mjerite sobnu temperaturu zraka od 8 do 10 sati, zatim u 13 sati i noćnu temperaturu zraka nakon 22 sata. Idealno bi bilo sobnu temperaturu držati ispod 32°C danju, a ispod 24°C noću. To je posebno važno za djecu, odrasle osobe u dobi iznad 60 godina i za osobe koje imaju kronične zdravstvene tegobe.

>  Koristite hladniji noćni zrak za rashlađivanje svog doma. Otvorite sve prozore ili dignite rolete tijekom noći i ranih jutarnjih sati kada je vanjska temperatura zraka niža.

>  Smanjite količinu vrućeg zraka unutar stana ili kuće. Danju zatvorite prozore i spustite rolete (ako ih imate), a posebno one koje su okrenute prema suncu. Zatvorite sva umjetna svjetla i druge električne uređaje koji mogu dodatno zagrijavati prostor.

>  Stavite zaslone, draperije ili tende na prozore koji dobivaju jutarnje ili poslije podnevno sunce.

>  Objesite mokre ručnike kako bi rashladili zrak u prostoriji, no nemojte zaboraviti kako se na taj način povećava vlažnost zraka.

>  Ako imate uređaj za rashlađivanje (air-conditioner) zatvorite vrata i prozore kako ne bi trošili više energije nego što je potrebno.

>  Električni ventilatori mogu pružiti olakšanje i osvježenje, ali ako je temperatura zraka iznad 35°C, neće spriječiti mogućnost pojave bolesti koje mogu nastati zbog velike vrućine.

2. Klonite se vrućine

>  Sklonite se u najhladniju prostoriju stana/ kuće, posebno noću.

>  Ako stan/ kuću ne možete dovoljno rashladiti, provedite od 2 do 3 sata dnevno u hladnijem prostoru (primjerice javna zgrada koja je rashlađena).

>  Izbjegavajte izlazak iz kuće ili stana u najtoplijem dijelu dana.

>  Izbjegavajte naporan fizički rad, no ako morate, činite to u najhladnije doba dana što je obično u ranim jutarnjim satima do 7 sati.

>  Potražite sjenu u hladu.

>  Ne ostavljajte djecu ni životinje u parkiranom vozilu.

>  Redovito koristite kreme sa zaštitnim faktorom od štetnog UV zračenja. Posebnu brigu posvetite novorođenčadi i maloj djeci. Za njih koristite zaštitne kreme s najvećim faktorom.

>  Prilagodite svoje izlaganje sunčevom zračenju uvažavajući dnevne promjene vrijednosti UV indeksa.

3. Rashladite tijelo i pijte dovoljno tekućine

>  Izbjegavajte boravak na suncu u razdoblju od 10 do 17 sati, a posebno na to upozorite djecu, trudnice, osobe starije dobi, srčane bolesnike i oboljele od šećerne bolesti.

>  Tuširajte se ili kupajte u mlakoj vodi. Druga mogućnost hlađenja je mokrom spužvom, zamatanjem u mokre ručnike ili kupke za noge.

>  Nosite laganu široku svjetlu odjeću od prirodnih materijala. Ako idete van, stavite šešir širokog oboda ili kapu i naočale za sunce.

>  Koristite laganu posteljinu poput plahti po mogućnosti bez jastuka kako bi izbjegli akumulaciju topline.

>  Važno je piti dovoljno tekućine. Redovite pijte vodu ili čaj te izbjegavajte alkohol i napitke s previše kofeina i šećera.

>  Jedite češće manje obroke.

4. Pomozite drugima

>  Posjetite obitelj, prijatelje i susjede koji većinu vremena provode sami. Osjetljivije osobe mogle bi zatrebati pomoć tijekom vrućih dana.

>  Razgovarajte o toplinskom valu s obitelji. S obzirom na svoje zdravstveno stanje i aktivnosti, svaki član obitelji treba znati koje mjere zaštite mora poduzeti.

>  Ako je netko koga poznajete pod rizikom, pomozite mu savjetom i podrškom. Starije i oboljele osobe koje žive same treba redovito posjećivati (barem jednom dnevno).

>  Ako osobe starije dobi uzimaju lijekove, provjerite s njihovim liječnikom kakav utjecaj mogu imati na termoregulaciju i ravnotežu tekućine u tijelu.

>  Položite tečaj prve pomoći kako bi naučili što poduzeti u slučaju toplinskog udara i ostalih hitnih stanja. Svatko mora znati kako reagirati.

5. Ako imate zdravstvene probleme

>  Držite lijekove na temperaturi ispod 25˚C ili u hladnjaku i pročitajte uputu o čuvanju i skladištenju lijeka.

>  Tražite savjet liječnika ako imate neku kroničnu bolest ili uzimate više lijekova.

6. Ako se vi ili drugi oko vas osjećaju loše

>  Tražite pomoć ako imate vrtoglavicu, slabost, nemoć, tjeskobu ili ste izrazito žedni i imate jaku glavobolju. Što prije otiđite u hladniji prostor i mjerite tjelesnu temperaturu.

>  Popijte vodu, čaj ili prirodni voćni sok za nadoknadu tekućine.

>  Smirite se i legnite u rashlađenu prostoriju. Ako imate bolne grčeve (najčešće u nogama, rukama ili trbuhu) koji se mogu javiti nakon provedenog rada ili vježbe po vrućem vremenu, pijte tekućinu koja sadrži elektrolite (natrij, kalij, kalcij, magnezij). U slučaju da grčevi traju duže od jednog sata potrebna je medicinska pomoć.

>  Savjetujte se s liječnikom u slučaju drugih zdravstvenih tegoba ili ako opisane tegobe duže traju.

>  Ako član obitelji ili osoba kojoj pomažete ima vruću i suhu kožu ili delirij (nerazumno razgovara, nemirna je), grčeve i/ ili je bez svijesti, odmah pozovite liječnika/ hitnu medicinsku pomoć. Dok čekate na liječnika/ hitnu medicinsku pomoć, polegnite osobu u hladniji prostor, podignite joj noge u visinu iznad razine srca, odstranite joj odjeću i počnite s hlađenjem (hladni oblozi na vrat, ispod pazuha i na prepone ili špricanje kože s vodom temperature od 25 do 30°C). Izmjerite osobi temperaturu tijela i hladite ju sve dok se tjelesne temperatura ne spusti ispod 38°C. Nemojte osobi davati acetilsalicilnu kiselinu ili paracetamol. Ako je osoba bez svijesti postavite ju u bočni položaj.

Cijelo vrijeme trajanja vrućine pridržavajte se preporuka lokalnih zdravstvenih ustanova!

(Navedeni su savjeti Hrvatskog crvenog križa)

(Foto ilustracija: stockgiu / Freepik)

/od

Osigurali ste kuću ili stan, no jeste li pročitali sitna slova?

Nakon svake nesreće većih razmjera poput potresa ili poplava, postavljaju se pitanja o osiguranju nekretnina i vrstama polica osiguranja, no važno je informirati se o svim detaljima na vrijeme.

Najprije je potrebno shvatiti da kod bilo koje vrste osiguranja postoji logičan i legitiman oprez svake osiguravajuće kuće da se ne dovede u situaciju da zbog prevelikog broja i vrijednosti osiguranih slučajeva (materijalne štete, smrtni slučaj, ozljede…) jednostavno ne može isplatiti osiguranu svotu.

Također je važno pronaći stručnu osobu da vam objasni sve detalje o tome što pojedina polica uključuje, a što ne. Jasno je da osiguravatelj ne želi isplatiti na primjer štetu na automobilu ako ste vozili pijani, zbog toga što ste sami pridonijeli tome da dođe do nesreće. Vjerojatno neće samo tako prihvatiti ni isplatu u slučaju smrtnog slučaja ako je nastao kao posljedica masovne tučnjave u kojoj je sudjelovao osiguranik. Međutim, treba vidjeti koji su “osigurači” postavljeni odnosno kako su konkretno definirani takvi slučajevi u polici koju namjeravate kupiti i to prije nego što ste potpisali ugovor.

Naravno, agent koji vam prodaje policu osiguranja morao bi znati sve detalje i odgovoriti na sva vaša pitanja, pa se za sastanak treba pripremiti. Ipak, korisno je malo “prosurfati” internetom, usporediti uvjete i informirati se o detaljima prije potpisivanja police.

Uskoro donosimo – Prikaz najčešćih polica na tržištu, uvjeta i detalja na koje valja obratiti pažnju…

 

(Ilustracija: Pexels.com/Mikhail Nilov)

/od

Što kad zatule sirene?

Pad vojne bespilotne letjelice u Zagrebu aktualizirao je ratne teme za koje smo mislili da se više neće skoro ponoviti.

 

>  Što bi bilo…?

Nakon pada bespilotne letjelice u Zagrebu u javnosti se razvila zanimljiva rasprava o načinu uzbunjivanja stanovništva. Da stvari nisu tako jednostavne, čak niti u situacijama kada je jasno da se približava nekakva prijetnja, pokazala su brojna pitanja i dileme. Što bi se dogodilo (u atmosferi stvorenoj nakon najava mogućeg nuklearnog raketnog udara koji se danima prenosio u medijima) da je oglašena uzbuna? Kakve bi mogle biti posljedice panike koja bi nastala? Je li moguće da bi posljedice bile teže nego moguća šteta? S druge strane, što bi bilo da je stari, ali još uvijek opasni sovjetski dron udario u obližnji studentski dom i uzrokovao ljudske žrtve. Tko bi u toj situaciji odgovarao zato što nije oglašena uzbuna?

>  Kako u stvarnosti funkcionira sustav uzbunjivanja?

Ministarstvo unutarnjih poslova u sklopu kojeg se nalazi Ravnateljstvo civilne zaštite, kao i sve slične službe u svijetu, ima svoj Sektor 112 koji se bavi uzbunjivanjem, kao i pravilnik temeljem kojeg se donose odluke, a sve je opisano Zakonom o sustavu Civilne zaštite. Ukratko, nadležni centar 112 je taj koji izdaje upute o opasnostima i načinu uzbunjivanja (sirene, informacije i ostalo).

Naravno, postoje različite situacije, vrste opasnosti i hitnosti donošenja odluke o aktiviranju sirena i ostalih kanala informiranja, a svi detalji opisani su u pravilnicima koje donosi Ministar unutarnjih poslova. Dakle, “tipku za sirene” nakon provedene procedure na kraju treba “pritisnuti” dežurni operativac u centru 112.

>  Tko daje najvažnije informacije centru 112?

U konkretnom slučaju pada drona, koji je prema trenutno dostupnim informacijama u Zagreb doletio iz Ukrajine, radi se o pitanju sigurnosti zračnog prostora za koju je zaduženo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, pa u takvom slučaju Zapovjedno operativno središte Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZOS GS OSRH) šalje Ravnateljstvu Civilne zaštite (Sektoru 112, odnosno njihovoj Službi za rano upozoravanje i uzbunjivanje), sve informacije potrebne za donošenje odluke za uzbunjivanje stanovništva.

Prema protokolu, informacije o prijetnji Glavnom stožeru u pravilu šalje vojni sustav zračnog motrenja i navođenja (bojna ZMIN), koji je povezan s NATO-vim središtima za zračne operacije u Italiji, čije je nadređeno operativno središte u Španjolskoj, a vrhovno zapovjedništvo za zračne snage u Europi smješteno je u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj. Kada sve to uzmemo u obzir, jasno je da nije lako brzo povezati sve navedene elemente u trenutku donošenja odluke o uzbuni, posebno u slučaju da nije sasvim jasno o kakvoj se prijetnji radi…

>  Što poduzeti kada začujete sirene?

Važno je reći da odmah nakon zvuka sirene, prema predviđenom sustavu informiranja koji uključuje radio, televiziju, internet i druge oblike komuniciranja u realnom vremena – kreću informacije o vrsti i razlozima uzbune. Tako su za vrijeme Domovinskog rata odmah nakon oglašavanja sirena (a ponekad i prije zvuka sirena) na TV ekranima i na radio stanicama odmah objavljene informacije o razlozima uzbune (na primjer – zračna opasnost ili opća opasnost, najčešće kod granatiranja), tako da su građani u pravilu znali o čemu je riječ i za koje područje vrijedi uzbuna, pa su se ovisno o situaciji po potrebi uputili u skloništa.

Naravno, nećete ići u sklonište ako se radi o opasnosti zbog koje nije preporučljivo izlaziti iz prostora na kojem se trenutno nalazite (oluja, radijacija, štetni plinovi i sl.), pa najprije treba saznati o čemu se radi, reagirati smireno, te pratiti službene upute nadležnog centra 112 – o vrsti opasnosti i mjerama koje je neophodno poduzeti.

>  Vrste uzbuna

Najprije treba reći da je vrlo važno izbjeći paniku, te da osim sirena za opasnost koje označavaju opasnost koja dolazi (kombinacija zavijajućeg i jednoličnog tona), kao i opasnosti koja je u tijeku (zavijajući zvuk u trajanju od jedne minute), postoji i znak za prestanak opasnosti (jednolični zvuk u trajanju od jedne minute), ali i znak poziva za vatrogasce i Civilnu zaštitu (jednolični zvuk s prekidima od 15 sekundi).

Važno je dodati da postoje i redovita ispitivanja sustava javnog uzbunjivanja za koje je predviđen termin svake prve subote u mjesecu u 12 sati kada se uključuju sirene u trajanju od jedne minute, pa je i to dobro znati kako se ne bi stvarala panika. Iako se takve probe sustava u pravilu najavljuju u medijima, nije loše unaprijed znati o čemu se radi.

 

/od

Kaciga glavu čuva

Kada u našim gradovima vidite radnika s kacigom na glavi najvjerojatnije se radi o stranom radniku ili o stranoj firmi koja izvodi radove. Poznati smo kao narod koji ne pridaje značaj zaštiti na radu. Obavezno korištenje zaštitne opreme (kacige, rukavica, cipela, naočala, maski i dr.) kod nas radnici najčešće ne doživljavaju ozbiljno. Čak niti onda kada im o tome ovisi život. Obavezno osposobljavanje za rad na siguran način koje se provodi prema odredbama Zakona o zaštiti na radu malo tko uzima za ozbiljno. I onda se mi smijemo Česima koji nedovoljno opremljeni brzopleto odlaze u planinu ili plutaju po otvorenom moru na zračnim jastucima.

Veliki trud koji svakodnevno ulažu stručnjaci zaštite na radu (ZNR), razne inspekcije, kontrole vanjskih auditora, pa i kazne – sve je to preslabo u sukobu s lokalnim mentalitetom koji govori da je pravi muškarac dovoljno hrabar da se ne mora vezati prilikom rada na visini. Svatko od nas napravio je poneku glupu grešku, nije pazio kod instalacije struje pa je dobio po prstima, ili je pao s ljestvi koje nisu bile pravilno postavljene, ali moramo znati da nam se neoprez i brzopletost uz zanemarivanje pravila sigurnosti mogu gadno osvetiti.

Mi vam savjetujemo – vi budite pametniji. Isto kao što je sada svima jasno čemu služi dječja sjedalica u autu i zašto se moramo vezati, iskoristite informacije koje dobijete na svom radnom mjestu i slične principe zaštite primijenite u svom domu. Sjetite se kako ste svojoj djeci objašnjavali da moraju pogledati prije nego prelaze ulicu, a danas svi hodamo buljeći u mobitele, ne obazirući se na promet oko nas.

Zato čuvajte sebe i svoju obitelj, koliko god imali iskustva u izvođenju radova razmislite prije nego se upuštate u popravke “na brzinu”, koristite zaštitnu opremu i poštujte procedure sigurnosti.

Savjeti:

> Slušajte upute stručnjaka za zaštitu na radu i pozorno pratite osposobljavanje za rad na siguran način.

> Koristite sva propisana osobna zaštitna sredstva.

> Upoznajte se s pravilima zaštite od požara i naučite koristiti aparat za gašenje požara.

> Ako niste sigurni u ono što i kako namjeravate napraviti – savjetujte se sa vašim stručnjakom za zaštitu na radu.

> Sva pravila i principe ZNR kao i procjenu rizika koju ste naučili na poslu načelno možete primijeniti i kod kuće.

 

AKTUALNO

Tragedija u jednom hrvatskom prodajnom centru u kojoj je stradala žena, zgrozila je javnost i na drastičan način otvorila pitanje zaštite na radu. Gomilala su se pitanja. Da li je radnica bila osposobljena za rad na siguran način, je li preša za papir na kojoj je stradala bila ispravna, da li je radnica bila umorna i preopterećena poslom, poštuju li poslodavci radno vrijeme i propisanu količinu odmora? Odgovore na ta pitanja dati će nadležne inspekcije, ali nakon svega se s pravom propitujemo – živimo li u sustavu kojeg nije briga za radnike s najnižim primanjima niti za uvjete u kojima rade, nego je važan samo profit?

S druge strane – kada inspekcije postupaju rigorozno i prijete najtežim sankcijama poslodavcima koji se ne pridržavaju propisa zaštite na radu, u pravilu kreću prigovori poslodavaca o tome da je sve to skupo, da se sigurnosnim propisima smanjuje produktivnost, da je dovoljno upozorenje, a ne treba kažnjavati poslodavce u krizi kada se bore za opstanak i slične tužne priče. U cijeloj je stvari dodatni problem to što se stručnjaci zaštite na radu na neki način nalaze “između dvije vatre”. S jedne strane tu je poslodavac za kojeg rade i kojem bi trebali pomoći, a s druge su tu inspekcije koje bi trebale biti stroge u primjeni propisa, pa zbog svega stručnjaci često moraju ići linijom manjeg otpora, čuvati radno mjesto i na neki način zataškavati propuste poslodavca odnosno odgovornih osoba.

Danas je malo ljudi koji će se u takvim situacijama suprostaviti direktoru i inzistirati na poštivanju propisa pod svaku cijenu. Nakon svega – imamo to što imamo. Nesreće će se događati uvijek, ali drastične kazne za nepoštivanje propisa koje se ne bi trebale izricati samo kod tragedija, trebale bi biti pravilo a ne izuzetak.

(Foto: ArtPhoto studio / Freepik)

/od