,

Sigurno putovanje

Kreditna kartica i mobitel na putu nisu uvijek dovoljni

U današnje je vrijeme putovanje postalo toliko uobičajeno da malo tko s time „razbija glavu“ i posebno se priprema za probleme. Ipak, oni se uvijek mogu pojaviti čak i na poznatim, naizgled sigurnim destinacijama. Mislimo – novaca uvijek ima na plastičnoj kartici, izgubiti se ne možemo jer imamo mobitel s navigacijom, a na isti se način možemo i sporazumjeti na stranim jezicima. Pa, što bi moglo krenuti po zlu? Osim ako izgubimo tu dragocjenu sitnicu sa šarenim ekranom.

Naš je savjet – čak i kada se osjećate sigurnima, barem pročitajte savjete za sigurno putovanje:

1. Informacije i dokumenti

>  Pripremite se za put, provjerite kakvo je sigurnosno stanje u zemlji u koju putujete.

>  Pronađite sigurnosnu procjenu s detaljima o trenutnom stanju na vašem odredištu – a osim stranica Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH:
–> MVEP informacije

>  Za provjeru pojedine destinacije možete koristiti podatke država s razvijenom diplomatskom i informativnom mrežom otvorenog pristupa. Na primjer – stranice vlade SAD s informacijama o sigurnosti na putovanjima i kartom procjene rizika za pojedine države i područja:
–> SAD info

>  ili online putne servisne informacije kao:
–> putne informacije

>  Provjerite da li je potrebna viza za državu u koju putujete i koji je postupak izdavanja.

>  Provjerite valjanost putovnice (u pojedine države hrvatski državljani mogu putovati s valjanom osobnom iskaznicom pod uvjetom da nije starija od 2003. godine), međutim neke države zahtijevaju da putovnica vrijedi još 3 – 6 mjeseci nakon ulaska.

>  Ovdje potražite informacije MUP-a o državama koje omogućuju ulaz samo s osobnom iskaznicom:
–> MUP prelazak granice

>  Ne zaboravite da prilikom ulaska na područje druge države, može postojati obveza evidentiranja ulaska, a propuštanje evidentiranja ulaska može za posljedicu imati visoke novčane kazne i zabrane ulaska na područje pojedine države.

>  Fotokopirajte putovnicu / osobnu iskaznicu. Fotokopija će olakšati i ubrzati izradu putnog lista u slučaju gubitka ili krađe putovnice.

>  Provjerite koje je hrvatsko veleposlanstvo nadležno za državu u koju putujete (ispišite adresu i brojeve telefona).

>  Provjerite koje su valute sredstvo plaćanja u pojedinim zemljama, je li moguće plaćanje kreditnom karticom, te koliki vam je minimalni iznos novca potreban za boravak.

>  O putovanju obavijestite rođake i prijatelje, a korisno je ostaviti i kontakte osobe u Hrvatskoj kojoj se Ministarstvo može obratiti u slučaju potrebe.

>  S obzirom da vam je za sigurnost na putu mobitel ipak važan alat, provjerite kod vašeg telekom operatera najpovoljniji način plaćanja u roamingu, a pripremite i dodatnu vanjsku bateriju da po potrebi možete napuniti mobitel.

>  Koristite mobilne aplikacije za praćenje i dijeljenje lokacije za vrijeme putovanja.

>  U slučaju da putujete u daleke države i sigurnosno rizična područja, možete dostaviti i plan puta na: konzularni.poslovi@mvep.hr kako bi vas djelatnici Veleposlanstva mogli kontaktirati u slučaju potrebe. Ministarstvo preporučuje da u takvom dopisu navedete:

—  Ime i prezime, broj mobitela ili telefona na kojem ćete biti dostupni tijekom boravka u inozemstvu.

—  Informaciju putujete li preko turističke agencije, u vlastitoj organizaciji ili na neki treći način.

—  Mjesto i vrijeme boravka.

—  Hotel ili neki drugi smještaj u kojem ćete boraviti.

>  Obavijestite obitelj o eventualnoj promijeni planova i drugih podataka na putu.

>  Važne kontakte imajte ispisane i na papiru na za slučaj krađe, gubitka ili kvara mobitela.

>  Izradite kopije najvažnijih dokumenata (osobna, pasoš, avio-karte…)

 

2. Zdravlje

>  Provjerite propise u vezi lokalnih COVID procedura.

>  Potražite informacije o zdravstvenoj situaciji na odredištu, kao i za slučaj zdravstvenih problema.

>  Ponesite lijekove ako ih uzimate.

>  Prikupite obavijesti o uvjetima zdravstvenog osiguranja tijekom boravka u inozemstvu na stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje www.hzzo.hr , po potrebi izvadite i ponesite Europskog karticu zdravstvenog osiguranja https://hzzo.hr/zdravstvena-zastita-u-inozemstvu .

>  Zbog bolesti uzrokovane virusom COVID 19, ptičje gripe, virusa gripe A (H1N1), SARS-a, ebole, malarije, virusnog meningitisa te ostalih sličnih bolesti prije putovanja detaljnije informirate na web stranicama Svjetske zdravstvene organizacije (www.who.int), a na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (http://www.hzjz.hr/) informirajte se o mogućnostima cijepljenja prije odlaska u inozemstvo.

 

3. Prijevare i krađe

>  Džepari, kradljivci i prevaranti aktivni su u većini zemalja na turistički najfrekventnijim mjestima (kolodvori, turističke atrakcije, plaže i sl.), pratite situaciju oko sebe, držite se grupe ili vodiča.

> Budite oprezni prilikom korištenja bankovne kartice i bankomata, ne brojite novac na cesti, ne odlažite novac ili novčanik na vidljivom mjestu, imajte u pripremi kontakt banke za slučaj gubitka ili krađe kartice.

>  Uklopite se u sredinu, jer iskustvo govori da potencijalni prevaranti vrebaju turiste koji se ističu, nesigurni su, zbunjeni i lako ih je prevariti. Budite diskretni u komunikaciji, ne otkrivajte previše podataka o sebi, držite novac, mobitel i vrijedne stvari na sigurnom mjestu.

 

4. Nasilje i zakoni

>  Poštujte zakone i običaje zemlje u koju putujete, a prilikom boravka u islamskim državama poštujte lokalne običaje odijevanja i ponašanja. U pojedinim državama na snazi su zakoni koji predviđaju dugogodišnju kaznu zatvora, pa čak i smrtnu kaznu za posjedovanje narkotika i drugih zabranjenih tvari.

>  U nekim državama vrlo je nizak nivo pravne sigurnosti, a korupcija u državnim službama ponekad i veća nego u Hrvatskoj, pa se pripremite i planirajte postupke u slučaju problema.

>  Opasnost od terorizma je globalna. Teroristički napadi najčešće su izvedeni na mjestima na kojima se okuplja veći broj ljudi (zračne luke i željezničke postaje, turistička središta, vjerska okupljališta, tržnice i sl.) i u njima je bilo mnogo civilnih žrtava. Savjetujemo da prije putovanja potražite informacije o trenutnoj situaciji u zemlji u koju putujete iz svih dostupnih izvora.

>  Čak i kad ne putujete u države s niskom razinom javne sigurnosti, korisno se na vrijeme informirati o osnovama samoobrane i sredstvima koja vam mogu pomoći u slučaju napada. Postoje brojni tečajevi, a među globalno najcjenjenijima su vještine kao što je izraelska Krav Maga:
–> https://krav-maga.hr/

>  Ako baš morate putovati u opasne krajeve, posebna pravila, tečajeve i informacije treba potražiti prilikom putovanja na krizna područja zahvaćena ratnim sukobima, nemirima, čestim demonstracijama, niskom razinom javne sigurnosti i općenito većim sigurnosnim rizicima (posebno razbojstvima, otmicama i drugim oblicima kriminala).

 

5. Prijevoz

>  U slučaju da putujete u organizaciji turističke agencije provjerite njihove informacije o situaciji na odredištu.

>  Neke agencije za prodaju avio-karata imaju dobro organiziranu službu 24-satne globalne podrške putnicima, pa im se možete obratiti u slučaju problema, a posebno je po kvaliteti podrške na putovanju poznata zagrebačka agencija Sunčana vura:
–> https://www.suncanavura.com/

>  Provjerite informacije o sigurnosti zračnog prometa na:
–> https://ec.europa.eu/transport/modes/air/safety/air-ban_en
–> http://www.iata.org/whatwedo/safety/pages/index.aspx

>  ili servise za provjeru restrikcija prilikom ulaska u pojedinu državu (posebno u avio-prijevozu, s pregledom ograničenja vezano uz COVID-19, vize i slična ograničenja) kao što su:
–> https://www.iatatravelcentre.com
–> https://www.traveldoc.aero/

>  Informirajte se o potencijalnim problemima u prijevozu do odredišta, najavljenim štrajkovima, demonstracijama, vremenskim neprilikama, stanju na prometnicama, problemima u prometu i drugim rizicima koji mogu omesti vaše putovanje.

>  Ukoliko putujete vlastitim automobilom, prije puta provjerite ispravnost vozila i potrebne dokumente, a posebno policu osiguranja (tzv. zelenu kartu), osim toga – ne nasjedajte lopovima koji pokušavaju zaustaviti vaše vozilo i otvoriti vrata, a ako ostavljate stvari u autu zaštitite ih od pogleda, te poštujte prometne propise u upute policije.

>  Bez obzira na to putujete li u organizaciji turističke agencije ili u vlastitom aranžmanu – dobro razmislite o putnom osiguranju. Postoje različite vrste osiguranja koje pokrivaju rizike u rasponu od kvara automobila do troškova liječenja u slučaju nesreće (posebno u slučajevima sportskih aktivnosti poput skijanja i slično), pa se raspitajte o uvjetima u agencijama i kod osiguravatelja. Važni su detalji osiguranih slučajeva, kao i područja primjene međudržavnih sporazuma, s obzirom da za neke hitne medicinske intervencije u EU vrijedi vaša kartica Europskog zdravstvenog osiguranja, o čemu više možete saznati ovdje: –> EU kartica ZO

 

6. Prirodne katastrofe

>  U nekim državama česte su prirodne katastrofe poput snažnih nevremena, lavina, ekstremnih vrućina ili hladnoće, poplava, potresa i drugih prirodnih pojava, pa se o takvim područjima treba na vrijeme informirati i napraviti planove evakuacije i komunikacije, odnosno pročitati upute lokalnih hitnih službi za ponašanje u kriznim situacijama.

 

>  PRIMJERI

Incident s djecom posvojenom u Zambiji i noćnom morom koju su proživjeli posvojitelji, još jednom je skrenuo pažnju na pitanja sigurnosti i pravne zaštite na putovanju u inozemstvo. Iako je povjerenje građana u hrvatsko pravosuđe na niskim granama, često zaboravljamo da postoje države u kojima je pravna sigurnost apstraktan pojam, pa zanemarimo sigurnosne pripreme prije putovanja.

Posebnu pažnju i pripremu zahtijevaju putovanja u kojima planirate sklapanje bilo kakvih pravnih poslova, veće financijske transakcije i drugim situacijama u kojima možete postati žrtvom prijevara, iznuda, ili jednostavno svojom pojavom izazivate pažnju lokalnih kriminalnih skupina, a potencijalno i korumpiranog djela državnog aparata. Možda će nekome zvučati pretjerano, ali u takvim je slučajevima prije puta dobro je obaviti svojevrsnu obavještajnu pripremu. Provjerite sve osobe s kojima se sastajete, lokalnu sigurnosnu situaciju na odredištu, unaprijed kontaktirajte Veleposlanstvo i s njima razmotrite vaše planove, lokalne običaje i potencijalne probleme. Ako je potrebno unajmite pouzdanog vodiča i prevoditelja koji će vas upozoriti na moguće smicalice. Takve pripreme uzimaju puno vremena, a često zahtijevaju i dodatna financijska sredstva, no iz perspektive nekoga tko nevin sjedi u prljavom zatvoru trećeg svijeta, takav trošak je – zanemariv.

Koliko je pravna sigurnost varljiva, čak i u zapadnim demokracijama, bilo je vidljivo i u poznatom slučaju sukoba ekstremnih navijačkih skupina u Grčkoj. Iako se radilo o nasilju i situaciji u kojoj su postojali različiti elementi kaznenih djela, poučni su elementi koji govore o pravnoj sigurnosti u inozemstvu, u situacijama kada se radi o medijski vrlo eksponiranim slučajevima gdje se redovito uključuje i politika, pa pravda nije uvijek u prvom planu. Više o tome možete pročitati na našim stranicama -> OVDJE

(Foto: Freepik)

/od

“Lažeš” – omiljena društvena igra.

Dezinformacije postaju jedna od najznačajnijih prijetnji sigurnosti.  

Za sve teme sigurnosti izuzetno je važna pouzdanost informacija. Za postupanje u kriznim situacijama obično se kaže da su najvažnije tri grupe aktivnosti – jedna je planiranje i pripremanje, druga je opremanje i osiguravanje preduvjeta zaštite, a treća je istinito i vjerodostojno informiranje o situaciji.

Na prvi pogled danas je do detaljnih podataka o bilo kojoj temi lakše doći nego ikad prije, no s druge strane poplava lažnih vijesti, namjernih ili slučajnih grešaka u prenošenju informacija, velike količine poluistina i laži, koje su prisutne na svim područjima, toliko se proširila da je potrebno uložiti puno truda, vremena i sredstava, a često i koristiti modernu tehnologiju da dođemo do prave istine.

U javnom prostoru sve su prisutnije metode i tehnike specijalnog rata (pojmovi kao hibridni, kibernetički i psihološki rat) danas se koriste za stvaranje lažnih slika u javnosti koje su ponekad potrebne često spominjanim, a rijetko definiranim „centrima moći“, no zbog dostupnosti moderne tehnologije koja je omogućila masovno komuniciranje uz neznatne troškove – nekad se radi i o prozaičnim razlozima, skupinama i pojedincima željnih moći ili postizanju prizemnih dnevnih ciljeva, ali je često riječ i o – običnoj ljudskoj gluposti.

Problem je u tome što nije uvijek lako odrediti koja je prava pozadina informacija koje dobijamo, pa se sve češće koriste različiti računalni alati, softveri, umjetna inteligencija (kada već nemamo vlastitu) i cijele profesionalne organizacije za provjeru činjenica. Naravno, nakon provjere vjerodostojnosti na udaru su organizacije koje obavljaju provjeru, pa ih se optužuje za manipulaciju, te se priča vrti u krug vječnih međusobnih optužbi.

Poseban je problem pojava lažnih informacija u izvanrednim situacijama kakva je na primjer pojava novih zaraznih bolesti u trenutku kada još nisu dostupne višestruko provjerene znanstvene informacije, ili se i sami stručnjaci ne slažu o načinima riješavanja problema. Svi jedni drugima viču – “Fake news!” To je dovoljno da se u javnosti gomilaju zbunjujuće i kontradiktorne informacije, pa ljudi ne znaju kome vjerovati.

Novije analize komunikacijskih stučnjaka govore o pojavi infodemije (pojma nastalog od riječi informacija i epidemija) koja se danas između ostalog opisuje i kao pojava i širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

Infodemija – širenje opasnih dezinformacija koje mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje i egzistenciju ljudi.

S obzirom na ozbiljnost situacije, u analizu vjerodostojnosti sve više uključuju se i znanstvenici koji govore o vrstama informacijskih poremećaja, razlikama između dezinformacija s namjerom, misinformacija s nenamjernom greškom i malinformacija sa zlonamjernim informacijama s namjerom nanošenja štete. Najpoznatiji slučajevi koji su i danas predmeti analiza su – kampanja Brexit za izlazak Velike Britanije iz EU, predsjednički izbori i manipulacije koje su dovele do provale u američki kongres, kao i dezinformacije o pandemiji, a ništa manje niti aktualna agresija na Ukrajinu u kojoj se uz vojne sukobe vodi široki obavještajni globalni rat informacijama i dezinformacijama.

Ipak, koliko god teme portala portala o sigurnosti bile ozbiljne, važno je zadržati pozitivan stav i ne dozvoliti zasićenje negativnim informacijama, strahom i stalnom zabrinutošću, jer i to može imati (i već ima) negativne posljedice na kvalitetu života, ali i na odgovarajuću reakciju u situacijama kada je potrebna „hladna glava“.

Dakle, ne radi se ovdje o „crnoj kronici“ sa isključivo lošim vijestima, nego upravo suprotno – pokušaju da se objektivno informiraju i smire ljudi, ali i nauče da u kritičnim situacijama mogu razmišljati staloženo i donositi prave odluke i onda kada to nije jednostavno.

Posebno je važno ne plašiti djecu i mlade, te im sav razgovor o negativnim temama na pravi način prezentirati kroz igru i zabavu, te prilagođenu uzrastu, pa i tu pripremamo primjerene sadržaje. Do tada pogledajte važne informacije na portalu “Medijska pismenost” na ovoj adresi: https://www.medijskapismenost.hr/

Jednostavni načini provjere vjerodostojnosti informacija

Za korisnike koji nisu napredni u korištenju interneta, evo nekoliko metoda koje mogu pomoći (najčešće je potrebno znanje engleskog jezika ili se možete poslužiti alatima za prevođenje):

->  Provjera izvora informacije: Ako neka informacija dolazi iz nepoznatog izvora ili se ne navode izvori u članku, moguće je da je informacija sumnjiva. Korisno je provjeriti podatke na poznatim stranicama za provjeru činjenica, kao što su snopes.com, politifact.com, factcheck.org i domaći resursi poput stranice faktograf.hr.

->  Provjera autentičnosti slika i videozapisa: U slučaju slika ili videozapisa, alati kao što su Google Reverse Image Search ili TinEye mogu pomoći u identifikaciji izvora slike ili ranijih pojavljivanja kako bi se provjerilo jesu li sadržaji autentični ili izvučeni iz konteksta.

->  Provjera na platformama za fact-checking: Na platformama kao što su PolitiFact ili Poynter’s IFCN (International Fact-Checking Network) može se pronaći provjera različitih viralnih vijesti ili izjava. Posebno su korisne za brzu provjeru popularnih tema kao što su političke izjave ili tvrdnje o zdravlju.

->  Pažljivo čitanje naslova i “clickbait” taktika: Mnoge lažne vijesti koriste senzacionalističke naslove kako bi privukle pažnju. Ako naslov djeluje nevjerojatno ili previše šokantno, često je korisno pročitati cijeli članak i usporediti ga s drugim izvorima prije nego što zaključimo o njegovoj vjerodostojnosti.

->  Dodatni alati i proširenja: Postoje proširenja preglednika kao što su NewsGuard i Trusted News koja ocjenjuju vjerodostojnost izvora vijesti u stvarnom vremenu. Ta proširenja su jednostavna za korištenje i mogu pomoći korisnicima da izbjegnu nepouzdane izvore dok pretražuju internet.

Uz sve navedeno, morate biti svjesni da provjera činjenica nije jednostavan posao, kao i toga da se i uz najbolje namjere svakome može potkrasti greška, no službene stranice dužne su objaviti vlastite eventualne greške. Također treba biti jasno da su svi “Fact-Checkeri” izloženi neviđenim kritikama i uvredama, najčešće od ljudi i organizacija koje i same šire dezinformacije, pa se ponekad čini da je nemoguće procijeniti tko je u pravu. Naravno, upravo je to nepovjerenje i opća zbunjenost jedan od ciljeva profesionalnih organizacija za širenje dezinformacija, kao i kriminalnih skupina koje dobro žive od prevara koje im uspiju.

Zato ne zaboravite – dobro provjerite svaku informaciju koja se tiče vaše sigurnosti.

 

Ilustracije: (pch.vector/Freepik)

/od
, ,

Sigurno je izazivala vraga

Važni savjeti za žrtve nasilja nad ženama – što učiniti i kome se obratiti?

Nasilje nad ženama u obitelji ili na poslu problem je o kojem se danas puno govori, a malo radi. Žalosno zvuči podatak da je Hrvatska među tri zemlje u Europskoj uniji s najviše ubijenih žena u odnosu na broj stanovnika. Ubojstvo žene većinom je kulminacija višegodišnjeg nasilja, koje počinje psihičkim nasiljem, vrijeđanjem i preuzimanjem psihičke i financijske kontrole nad partnericom, a nastavlja se fizičkim nasiljem. Jedan udarac obično nikad ne ostane zadnji. U trenutku kad je partner primijenio silu, žena je već psihički i emotivno zarobljena i nesposobna da ode. Okolina često nema razumijevanja i ne želi se miješati, a predrasude i cinični komentari o ženama koje su same “izazivale vraga” sigurno nikoga ne ohrabruju da potraže zaštitu.

Zbog svega toga, ako ste žrtva nasilja:

>  Nasilje prijavite policiji

>  Nemojte se optuživati zašto niste ranije otišli, zašto niste ranije prijavili.

>  Tražite savjet na nekom od besplatnih brojeva telefona za pomoć:

>  Žensko savjetovalište: 0800 55 44

>  Telefon za žrtve seksualnog nasilja: 01 6119 444

>  Ženska pomoć sad: 0800 655 222

>  SOS telefon za žrtve trgovanja ljudima: 0800 77 99

 

>  SOS telefoni za žene:

Karlovac – 047 600 392

Pakrac – 034 411 780

Poreč – 052 452 746

Rijeka – 051 211 888

Sisak – 044 888 888

Slavonski brod – 035 449 180

Split – 021 537 272

Vukovar – 032 414 910

Zadar – 023 332 059

>  Zatražite psihosocijalnu pomoć, pravno savjetovanje i smještaj u sklonište.

Važno:

>  Najopasniji trenutak za ženu je kada napušta nasilnika, pa se treba dobro pripremiti. Obično trebaju godine da žena skupi hrabrost, prijavi i ode. Ne, neće se popraviti. Ne, neće postati bolji. Ljudi se mijenjaju samo ako to sami žele, i uz psihosocijalnu pomoć.

>  Kada odlučite izići iz kruga nasilja i odmah napustiti nasilnika ne zaboravite sa sobom ponijeti:

– stvari koje su isključivo vaše osobno vlasništvo

– službene dokumente (putovnicu, vašu i zdravstvene iskaznice vaše djece, osobnu iskaznicu, vjenčani list, dokumente o posjedovanju nekretnina, rodni list za djecu, školske knjižice i sve ostale potrebne dokumente)

– neophodne lijekove

– ključeve

– novac

– najnužniju odjeću i obuću

– djetetovu najdražu igračku, školsku torbu i knjige.

 

>  Važne savjete za žrtve nasilja možete naći i na stranici MUP-a: –> OVDJE

>  Odlično napravljen letak sa savjetima možete naći: –> OVDJE

(Foto: master1305 / Freepik)

/od
,

Nesreće u prirodi

Članove Hrvatske gorske službe spašavanja unesrećeni ljudi često doživljavaju kao anđele s neba koji su ih došli spasiti

Volonteri – spasitelji

Članove Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) oni koji su ih zatrebali često doživljavaju kao anđele s neba koji su ih došli spasiti. S pravom. Ti su ljudi u svakom trenutku spremni pomoći, usred noći sjesti u helikopter, džip ili čamac, preuzeti i rizik za vlastiti život, samo da bi pomogli drugom u nevolji. Uz to, za takav opasan posao ne primaju plaću. Oni su volonteri, što danas i ovdje malo tko shvaća.

Osim toga, trude se da svoje znanje i savjete podjele sa svima. Na njihovoj internet stranici https://www.hgss.hr/ možete naći puno korisnih informacija. Ovdje izdvajamo osnovne savjete koji se tiču postupaka u slučaju nesreće:

 

U SLUČAJU NESREĆE:

1.  Sačuvajte prisebnost, smirite sebe i druge

2.  Zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti (od pada, padajućeg kamenja, gušenja, od hladnoće, vlage i sl.) na najbolji mogući način.

3.  Pružite unesrećenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti.

4.  Označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi (osobito zimi).

5.  Hitno o nesreći obavijestite HGSS (na telefon 112).

 

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć HGSS-a može se predati:

>  Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra tel.: 112.

>  Preko pozivnih telefona stanica Hrvatske gorske službe spašavanja.

>  Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a.

>  Putem policije, tel.: 192.

>  Preko stanica hitne medicinske pomoći tel.: 194.

>  Bilo kojem pripadniku Hrvatske gorske službe spašavanja.

 

Obavijest o nesreći treba sadržavati sljedeće podatke:

>  Tko javlja (ime, prezime, telefon/mobitel), kako bi se radi dodatnih informacija moglo stupiti u vezu s njim.

>  Odakle javlja i kako je saznao za nesreću (kao očevidac ili posrednik).

>  Mjesto nesreće (precizan opis).

>  Tko je unesrećeni (prezime, ime, dob, adresa).

>  Što se dogodilo (uzrok i vrste ozljeda).

>  Što je dosad poduzeto (vrsta pružene prve pomoći, tko je sve obaviješten).

>  Vremenske prilike na mjestu nesreće.

>  Kakav je prilazni put do mjesta nesreće.

 

Poziv za pomoć:

Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” – “yes” (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svijetleće rakete.

 

(Izvor i foto: HGSS)

/od
,

Gdje mi je dijete?

Upotreba modernih tehnologija za potrebe satelitskog praćenja djece može se činiti pretjeranom, ali u današnjem svijetu povećanih rizika nude se i takve mogućnosti.

Uz pametne satove, mobitele, automobile i ostalu tehnologiju, čini se da su samo ljudi ostali „glupi“. S jedne strane je opravdana osjetljivost javnosti na pitanja zaštite privatnosti i nadzora građana, a s druge strane moderne tehnologije mogu nam pomoći da smanjimo sigurnosne rizike vezane uz obitelj i djecu.

Već dugo postoje tehnička riješenja globalnog satelitskog praćenja, cijene primopredajnika i ostale tehnike padaju, pa je sve jednostavnije djetetu za rođendan pokloniti ručni sat ili mobitel pomoću kojeg ćete uvijek znati gdje je, a moći će vas kontaktirati pozvati u pomoć. Da li je to pretjerano, kakve su zloupotrebe moguće i jesmo li pretjerali u nastojanju da sve imamo pod kontrolom? Na to pitanje vjerojatno će odgovor dati sama obitelj koja će naći pravu mjeru zaštite vlastite djece.

No, razumije se, tema GPS sustava puno je šira i ono što je korisno za lociranje djece, vrlo je korisno i za snalaženje odraslih u prirodi. Posebno je važna mogućnost dijeljenja točne lokacije u slučaju nesreće ili dezorjentacije u prirodi. Zato je važno znati kako poslati svoj položaj, ili čak omogućiti osobama od povjerenja da u svakom trenutku mogu vidjeti gdje se nalazite. Naravno, ako to zaista želite.

Osim pametnih mobitela koji se najčešće koriste, postoji i cijeli niz drugih uređaja koji koriste sustave za satelitsku navigaciju, od kojih su neki u stanju komunicirati i na područjima gdje uopće nema GSM signala za mobitele. I o takvim uređajima naši će suradnici pisati na stranicama našeg portala. Zbog toga – “stay tuned”.

(Foto: artursafronov / Freepik)

/od

Požar

U slučaju požara posebno je važna „hladna glava“, ali i brza reakcija. Ovo su najvažnije upute…

 

U slučaju požara:

–> Nazovite 193

–> Početni požar pokušajte ugasiti samo ako sami niste u opasnosti i ako je isključena struja

–> Evakuirajte prostorije

 

Komunikacija s vatrogascima:

> Govorite polako i razgovjetno

> Recite gdje ste (točnu adresu)

> Ukratko opišite što se dogodilo

> Napomenite jesu li ljudi u opasnosti

> Odredite osobu koja će dočekati vatrogasce i pokazati im mjesto gdje je izbio požar.

 

Važno:

> Ne gasite ulje i zapaljive tekućine vodom (na primjer, na zapaljeno ulje na štednjaku stavite poklopac).

> Ne ulazite u zadimljeni prostor, ne koristite dizalo.

> Ograničite širenje požara, zatvorite vrata i prozore.

> Isključite struju i plin.

> Zaštitite ruke, glavu i otkrivene dijelove tijela.

> Izbjegavajte dim, a u zadimljenim prostorijama krećite se nisko ili pužite po podu.

> Ne približavajte se požaru ako niste spremni za gašenje i ako nemate osiguran izlaz.

> Po mogućnosti bez rizika – provjerite da li su svi stanari napustili objekt u kojem je izbio požar.

Pripreme:

> Vatrogasni aparat (provjerite gdje je, nabavite ga, naučite koristiti).

> Senzori vatre, dima i plina s alarmom (po potrebi nabavite, stručno instalirajte).

> Provjerite puteve evakuacije.

> Oprezno s vatrom u prirodi (spaljivanje korova, roštilj, pripremite sredstva za gašenje, ne palite plamen ako je vjetrovito, očistite okolni prostor da se nešto ne zapali, ne bacajte opuške).

> Preventiva (uklonite sav gorivi materijal oko kuća – suha trava, granje korov i sl., ne blokirajte hidrante i požarne puteve za pristup vatrogasnih vozila).

 

(Fotografija: partystock/Freepik)

/od

Potres – trese, a problem je panika

Dosta nam je priče o potresu. Ipak stvar je jednostavna: potres trese, a mi se čuvamo i popravljamo.

Nakon iskustva koje smo imali u Hrvatskoj, a posebno gledajući snimke i razmjere tragedije u Turskoj, čini se da nam je svima već dosta informacija i rasprave o potresima. Poznata je i činjenica da su mnogi zbog stresa imali, a neki i dalje imaju posljedice koje je u tim trenucima izazvao strah.

Ipak, čini se da nema bolje terapije nego trezveno o svemu razmisliti i nakon prirodne katastrofe izvući neke zaključke, te se pripremiti (koliko je to moguće) za slične situacije. Nije loše problem racionalizirati i pojednostaviti do kraja. Potres ima “zadatak” da trese, a mi da se čuvamo i popravljamo porušeno. Naravno, nije lako na taj način razmišljati onima koji su doživjeli tragediju, izgubili sve što su imali, ali većini će koristiti osjećaj da se nešto ipak može poduzeti u borbi s jačim “neprijateljem” kao što je – priroda.

Što učiniti odmah?

1. Ostati unutra (odnosi se na zgrade i uvjete u kojima bi izlazak liftom ili stepenicama, za vrijeme samog potresa mogao biti rizičan zbog mogućeg urušavanja, nestanka električne energije i sl.), ili ako je to moguće obaviti brzo i bez rizika – treba izaći na sigurno.

2. Zakloniti se (pronaći konstrukcijski najjače mjesto u stanu, zakloniti se koliko je moguće, paziti na rušenje namještaja i sl.).

3. Odmaknuti se (ako ste na otvorenom, odmaknuti se od građevina koje bi se mogle srušiti ili bi njeni dijelovi pasti i ozlijediti vas).

 

Što nakon potresa?

1. Smiriti se (panika je najgori neprijatelj u svim sigurnosno problematičnim situacijama).

2. Izvući se (ukoliko je potres stao, po mogućnosti se treba izvući odnosno izaći na sigurno, ili pozvati pomoć na bilo koji način).

3. Pružiti prvu pomoć (kada su svi na sigurnom, treba po mogućnosti pružiti prvu pomoć unesrećenima, do dolaska spasilaca).

Kako se pripremiti?

1. Napraviti plan (s obitelji dogovoriti što napraviti u opasnim situacijama, kuda se skloniti, što pripremiti, kako komunicirati i sl.).

2. Fiksirati namještaj (koji bi se u slučaju potresa mogao srušiti na vas i vaše ukućane).

3. Pripremiti komplet za hitne situacije (imati pri ruci torbu s osnovnim kompletom za preživljavanje u hitnim situacijama).

 

(Ilustracija: liuzishan on Freepik)

/od

Ne boj se straha

I nesreće su dio života, ne smijemo dopustiti da nas panika blokira i da nam strah postane opsesija.

U kriznim situacijama strah je sasvim prirodna pojava koja ima važnu evolucijsku ulogu upravo u tome da nam pomogne u opasnosti. Strah uzrokuje pojačano lučenje adrenalina, ubrzan rad srca i disanje, pojačan dotok krvi u udove, što nam daje dodatnu snagu potrebnu za borbu ili bijeg, zjenice se sužavaju kako bismo bolje uočili sve opasnosti, znojimo se kako se tijelo ne bi pregrijalo od pojačanog rada. Istovremeno se izoštravaju mentalne funkcije se kako bismo donijeli brže odluke važne za dobru procjenu situacije i u konačnici se spasili. Usprkos vrlo složenom stroju kakav je naš organizam, pravo je umijeće pronaći mehanizme koji će spriječiti negativni utjecaj straha i omogućiti nam da realno procijenimo opasnost i pravilno reagiramo.

Ravnotežu nije lako naći. U “mirnodopsko” vrijeme i svakodnevici nam je dosadno, pa izmišljamo adrenalinske parkove i tražimo ekstremne aktivnosti da se zabavimo, a nakon pojave prave opasnosti, prirodnih katastrofa i ratova, tražimo pomoć, smanjivanje i kontrolu stresa. U traženju pravog odgovora i načina kontrole straha u opasnim situacijama možda su najdalje otišli psiholozi koji se bave programima treninga specijalnih postrojbi. Iako su tehnike pripreme vojnika prilično složene, ako bi morali sve sažeti u jednu riječ to bi bila – vježba.

Dodatno, nakon višestrukih nesreća širokih razmjera često dolazi do “predoziranja” lošim vijestima koji dodatno utječu na stresne poremećaje koji nas blokiraju. Zbog svega toga je izuzetno važno:

1. Sprječavanje panike.

2. Koncentracija na postupke u kriznim situacijama.

3. Planiranje i treniranje postupaka spašavanja.

Isto vrijedi i za sve ostale krizne situacije, prometne nesreće, nezgode u kući, požare, potrese, poplave i druge nevolje. Dijete vam je palo s ljuljačke i ozlijedilo ruku, plače. Kako ostati sabran, ne paničariti, pružiti prvu pomoć, utješiti ga i po potrebi zatražiti pomoć profesionalaca?

Naravno da to nisu jednostavne situacije, a posebno one  u kojima opasnost traje dugo poput pandemije, čije posljedice još uvijek osjećamo. Važno je – ne pridružiti se masovnoj histeriji koja se često javlja u takvim slučajevima. Još je važnije reći da pribranost i smirenost u takvim situacijama ne znači negiranje opasnosti, ruganje onima koji su opasnost shvatili ozbiljno, a još manje prijedlog za nepridržavanje uputa koje izdaju nadležne državne institucije.

Možda se čini nepotrebnim ljudima koji su prošli rat i druge nedaće, objašnjavati što znači strah u izvanrednim situacijama, ali od tada je prošlo tridesetak godina, došli su novi izazovi poput zaraznih bolesti i potresa koji se ponekad pojave istovremeno. Sve nas to podsjeća na potrebu stalnog testiranja vlastitih sposobnosti kroz vježbu kao i značaj pravovremene organizacije koja će nam olakšati snalaženje u stresnim okolnostima.

(Ilustracija: liuzishan / Freepik)

/od

Tableta protiv smaka svijeta

U strahu su ljudi skloni povjerovati u potpuno iracionalne mogućnosti koje bi ih mogle “spasiti”

Navala na apoteke i traženje tableta joda predviđenih za terapiju kod radioloških nesreća i nekih posljedica nuklearnog zračenja, usprkos upozorenjima o rizicima, iznenadila je mnoge. Pod stresom, u paničnim reakcijama ljudi se ponašaju iracionalno, pa u opasnim situacijama očekuju instant sigurnosna riješenja sa stopostotnom zaštitom. Kao što smo bili razočarani kad smo čuli da nas cjepivo ne može u potpunosti zaštititi od zaraze, tako i sada očekujemo da u slučaju kad u blizini padne atomska bomba – popijemo tabletu kalijevog jodida i idemo dalje svojim poslom, kao da se nije ništa dogodilo.

Naravno, u stvarnom životu stvari su malo kompliciranije. No, možemo se tješiti da nisu samo Hrvati skloni instant rješenjima. Najmanje je devet zemalja EU prijavilo je nagli porast potražnje za jodom u njihovim ljekarnama, prenosi Euronews, a neke od njih su Rumunjska, Bugarska, Poljska, Belgija pa i Hrvatska. Iz Hrvatske ljekarničke komore potvrđuju da su početkom 2022. godine, kada je krenula ruska agresija na Ukrajinu, ljekarne zaprimile više stotina upita o kalijevom jodidu, ali su kroz medijske istupe kažu – medicinari uspjeli “smiriti” ljude.

Važne činjenice o tabletama kalijevog jodida:

-> Nipošto ne uzimajte tablete bez recepta, na svoju ruku.

-> Tablete mogu izazvati ozbiljne posljedice za zdravlje ukoliko se uzimaju bez potrebe i na pogrešan način.

-> Tablete ne štite od svih vrsta zračenja nego se isključivo koriste samo za kratkotrajnu zaštitu od mogućeg razvoja karcinoma štitnjače i ne štite organizam od svih drugih radioaktivnih elemenata.

-> Tablete vam neće pomoći u slučaju detonacije atomske bombe, jer je radioaktivni jod nemjerljivo mali rizik u odnosu na ogromne količine drugih radioaktivnih čestica (Cezij, Stroncij, Kobalt, Plutonij, neutroni, itd.) nastalih prilikom eksplozije atomske bomb, koji uzrokuju velika oštećenja organizma (akutna radijacijska bolest).

-> Primjena kalijevog jodida predviđena je za osobe mlađe od 40 godina (i to najčešće jednom dozom u količini ovisnoj o starosti i težini osobe – o doziranju vidi detalje na linku OVDJE).

Prema protokolu koji se primjenjuje u Hrvatskoj, tablete su predviđene za podjelu stanovništvu u radijusu od 25 km od izvora zračenja (ili radioaktivnog oblaka), kao i u određeno vrijeme (najbolji učinci postižu se uzimanjem oko sat vremena prije, pa do 8 sati nakon izloženosti radioaktivnom jodu 131 i 133), uz napomenu da zaštita štitnjače djeluje oko 24 sata, a nakon tog vremena terapija nije učinkovita.

U hrvatskim apotekama najčešće se radi o tabletama od 65 miligrama, izdaju se isključivo na liječnički recept, ili ih stanovništvu na točno određenom području dijele ovlaštene službe u slučaju nuklearnih nesreća. Na stranici Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) može se naći uputa za korištenje i upozorenje na opasnosti u slučaju nepropisne primjene koju možete vidjeti OVDJE.

Što se tiče uputa za ponašanje u situacijama stvarne opasnosti od nuklearnih prijetnji, više informacija možete pronaći na našim stranicama OVDJE.

(Ilustracija: Freepik)

/od
, ,

U japankama na Velebit?!

Bez odgovarajuće opreme za kretanje i boravak u prirodi izlažete se velikom riziku.

Iako su se već izlizale šale na račun loše pripremljenih turističkih avantura, koji u japankama, bez opreme, često i s malom djecom kreću u rizične pothvate na hrvatskim planinama. Broj takvih slučajeva i dalje nije zanemariv, a posljedice često uopće nisu smiješne. Događaju se povremeno i tragedije sa smrtnim posljedicama, ima ozljeđenih, a HGSS u sezoni ima pune ruke posla, veliki je angažman ljudi, tehnike, helikoptera, stvaraju se veliki troškovi spašavanja…

Zbog toga HGSS preporuča:

Za sve aktivnosti na planinama i drugim nepristupačnim područjima potrebno je pridržavati se sljedećih općih mjera i pravila ponašanja:

>  Informirati se o svim bitnim karakteristikama područja.

>  Informirati se o vremenskoj prognozi za ta područja u razdoblju planiranog boravka.

>  Za planirane aktivnosti zdravstveno, tjelesno i psihički biti sposoban obaviti ih u njihovom cijelom trajanju.

>  Ovisno o karakteristikama područja na kojem boravite – imati odgovarajuću odjeću, obuću i opremu sukladnu godišnjem dobu i temperaturama, kao i potrebnu rezervnu opremu.

>  Voditi računa o tome da je zbog mokre obuće i odjeće kao i vjetra, osjećaj vanjske temperature puno niži od stvarne temperature.

>  Prema dužini boravka treba imati potrebnu zalihu hrane i tekućine.

>  Ne konzumirati alkohol za vrijeme tih aktivnosti.

>  Unaprijed obavijestiti obitelj o planiranom pravcu kretanja i dužini boravka u tim podrucjima i držati se onoga što se najavili.

>  Nositi uvijek malu osobnu prvu pomoć.

>  Za slučaj poziva za pomoć nositi mobitel s napunjenom baterijom.

>  U slučaju slabog signala koristiti SMS.

 

(Izvor: “Sigurnosna pravila o mjerama i pravilima ponašanja osoba koje sudjeluju u aktivnostima na planinama i drugim nepristupacnim područjima.” možete naći OVDJE)

/od